Svi smo već više-manje upoznati s našim pravima iz GDPR-a, kao što su:
- pravo na pristup i uvid u svoje osobne podatke i pojašnjenje zašto se i kako, te u koju svrhu obrađuju, na koji rok i kome prosljeđuju te dobiti kopiju svojih podataka
- pravo na ispravak netočnih osobnih podataka
- pravo na brisanje dijela osobnih podataka ili npr. brisanje linkova u online tražilicama
- pravo na prigovor kada je u pitanju legitimni interes voditelja obrade ili njegova službena ovlast ili kada se radi o profiliranju temeljem automatiziranog donošenja odluka
- pravo na ograničenje obrade kada su osobni podaci nezakonito obrađivani ili kad ih voditelj više ne bi smio obrađivati ali je u interesu obrađivane osobe da se podaci sačuvaju ili ako je podnio prigovor
- pravo na prenosivost podataka ako su podaci prikupljani elektroničkim putem i mogu se kopirati i dati pojedincu da ih preda nekom drugom pružatelju usporedive usluge
- pravo na povlačenje privole u svakom trenutku bez posljedica i bez ograničenja na korištenje usluga.
Prethodno opisana prava pripadaju svakom od nas, ali da bismo ih ostvarili nužno je dokazati da smo upravo mi podnositelji takvog zahtjeva.
I danas se događa da nas osoblje banaka zove da provjeri da li naš zaposlenik koji traži kredit radi kod nas, a ne možemo provjeriti stvarni identitet onoga tko pita.
Ključ je da se mora jednoznačno i nedvojbeno potvrditi identitet podnositelja zahtjeva za GDPR pravima i bez toga se prava ne smiju omogućavati. Izvrstan je primjer iz Nizozemske o postupku provjere stvarnog identiteta podnositelja zahtjeva za GDPR pravima, na ovom linku:
https://gdprhub.eu/index.php?title=RvS_-_201907720/1/A3&direction=next&mtc=today
Podnositelj zahtjeva je pokrenuo postupak a voditelj obrade ga je odbio zbog dvojbi u utvrđivanju njegovog identiteta. Stoga ga je tražio dodatne osobne podatke radi jedinstvene identifikacije. Problem je bio u identifikaciji podnositelja zahtjeva putem putovnice kojoj je rok valjanosti istekao. Nakon odbijanca voditelja obrade, podnositelj zahtjeva ponovio je zahtjev identificirajući se novom kopijom nove važeće putovnice, na što je voditelj obrade izrazio sumnju da se radi o potvrđenom identitetu podnositelja zahtjeva. Temelj za sumnju nalazi se u potpisu osobe u putovnici koji se razlikuje od potpisa u ostalim dokumentima koje voditelj obrade već posjeduje.
Cijeli slučaj završio je na lokalnom sudu koji je utvrdio da različitosti u potpisima daju dobar razlog za dvojbu u ispravnost utvrđenog identiteta podnositelja zahtjeva, te je podnositelj zahtjeva pozvan da svoj zahtjev ovjeri kod javnog bilježnika koji će ujedno provjeriti i identitet pojedinca i njegov potpis.
Do daljnjega je zahtjev podnositelja za GDPR pravima stavljen na čekanje.
