Prije nekoliko tjedana je autor ovog posta stavio sportske rukavice za trčanje i uočio da su potrgane.
Dva dana kasnije stižu oglasi na Facebooku za nove rukavice. Nitko ne zna za potrgane rukavice. Gotovo nitko. Osim Siri, Alexe, Cortane…
Prije nekoliko godina osobni digitalni asistenti poput Amazonove Alexa, Appleove Siri, Microsoftove Cortane i Google Assistanta zvučali su futuristički. Sada je budućnost ovdje i ta je budućnost sveprisutna i proširena. Osobne digitalne asistente možemo pronaći u našem uredu, kući, automobilu, hotelu, pametnom telefonu i na mnogim drugim mjestima.
Oni promatraju i prikupljaju podatke u stvarnom vremenu te imaju sposobnost izvlačenja podataka iz različitih izvora, poput pametnih uređaja i usluga u oblaku i stavljanje podataka u kontekst pomoću umjetne inteligencije kako bi razumjeli situacije.
No, mogu li Alexa ili drugi osobni digitalni asistenti kršiti privatnost i sigurnost naših podataka? Možda.
Zamislimo sljedeću situaciju. Očekujemo neke goste. Stiže nam prvi gost, a vanjska sigurnosna kamera na trijemu kuće snima ga kako dolazi do našeg doma. Uljudan glas ga dočeka i otključa vrata. Kad uđe unutra, naš digitalni asistent gostu objašnjava da smo na putu i da ćemo uskoro biti kod kuće. Kroz vaš kućni audio sustav, naš digitalni asistent reproducira izbor omiljenih pjesama našeg gosta s mreže prijatelja u aplikaciji Spotify. Naš digitalni asistent pita gosta je li neki začin i dalje njegov omiljeni okus ili sad više voli druge. Ubrzo nakon toga, naš gost uzima kavu iz digitalnog aparata za kavu.
Treba li nas brinuti ponašanje našeg digitalnog asistenta?
Osobni digitalni asistenti mogu snimati naše razgovore, slike i mnoge druge osjetljive osobne podatke, uključujući lokaciju putem naših pametnih telefona. Naše podatke koriste za strojno učenje kako bi se s vremenom poboljšali. Njihov softver razvijaju i održavaju tvrtke koje neprestano smišljaju nove načine za prikupljanje i upotrebu naših podataka. Slično ostalim računalnim programima, osnovno je pitanje ovih digitalnih asistenata da su osjetljivi na tehničke i procesne kvarove. Digitalne pomoćnike također je moguće hakirati na daljinu, što može rezultirati kršenjem privatnosti korisnika.
Zanimljiv je paradoks da pojedinci koji su svjesni i osjetljivi na pitanja privatnosti obično ograničavaju svoju upotrebu digitalnih alata, dok korisnici koji su manje skloni zaštiti svoje privatnosti opsežno uključuju osobne asistente u svoj digitalni život.
Digitalni asistenti kontinuirano snimaju podatke ili čekaju čarobnu riječ za buđenje ili aktivaciju. Oni ne ograničavaju prikupljanje podataka na podatke vlasnika ili osoba koje su to dozvolile. Osobni digitalni asistenti mogu prikupljati i obrađivati osobne podatke svih ljudi u okolini, poput njihovih glasova.
Poštivanje privatnosti drugih
U ovo doba sveprisutnih uređaja i pristupa Internetu, kako se nositi s tim paradoksom i poštivati međusobni prostor i pravo izbora? Ponovno se posjetimo našeg zamišljenog osobnog digitalnog asistenta. Morao je obraditi različite izvore informacija o gostu da bi djelovao kao pametan domaćin. Je li digitalni asistent koristio sve te podatke za unaprjeđenje algoritama ili za narušavanje privatnosti gosta? Ovisno o tome koga pitate, odgovor će biti drugačiji.
Naš odgoj koji je svjestan bontona govori nam da imamo društvenu i etičku odgovornost da poštujemo privatnosti drugih osoba kad su digitalne tehnologije u pitanju. Ali sve veća prisutnost ovih tehnologija je prebrza da bismo uspjeli redefinirati svoje društvene norme i očekivanja.
Primjerice, imamo li kao domaćin etičku obvezu prema našim gostima da ih informiramo o našem osobnom digitalnom asistentu? Je li pristojno da kućni gost zamoli domaćina da isključi svoje digitalne asistente?
Trebamo li se raspitati o prisutnosti digitalnih asistenata prije dolaska u kuću prijatelja, u hotel ili apartmane preko AirBnB?
Nažalost, sve češći odgovor na ova pitanja će biti da.
