O ovoj smo temi pisali već više puta, ali moramo i ovim putem reagirati nakon što smo pročitali izjavu da se termografski sustavi mogu instalirati i koristiti ako se njima ne bilježe ime i prezime osobe.
Termografski sustavi ne bilježe ime i prezime, ali bilježe izmjerenu temperaturu, bez obzira bila ona povišena ili ne, i takva predstavlja podatak o zdravlju, odnosno, posebnu kategoriju osobnih podataka.
Istovremeno, termografski sustavi imaju i kameru kojom snimaju video zapise na kojima se jasno može prepoznati određena osoba te se u kombinaciji s izmjerenom temperaturom provode mjere zabrane ulaska u poslovne prostore ili epidemiološke mjere.
Ako se ovakvi zapisi o izmjerenim temperaturama ili video zapisi pohranjuju na termografskom uređaju ili nekom drugom računalu ili mediju, tada podliježu vrlo kompleksnim obvezama po pitanju usklađivanja s GDPR obvezama.
Da ne spominjemo i funkcionalnost prikupljanja biometrijskih podataka koja je prisutna u sve više termografskih sustava u RH.
Stoga smo odlučili podijeliti detaljne upute koje organizacija, koja odluči instalirati termografske sustave i barem nakratko pohranjivati zapise, mora provesti PRIJE nego termografski sustav pusti u rad.
Ako se termografski sustav koristi isključivo u opravdane svrhe sprječavanja širenja COVID-19 i pravovremenog otkrivanja potencijalno zaražene osobe, kako smo i opisali u priloženom dokumentu, ne primjenjuje se privola, već drugi zakoniti temelj obrade.
Za sve druge svrhe mora se osigurati privola, kao predmet slobodne volje, a one osobe koje ne daju privolu, moraju i dalje moći ući u štićeni prostor bez da ih se nadzire ili da im se mjeri temperatura. Iz toga je jasno da se privola ne može koristiti kao pravni temelj kad je u pitanju borba protiv ulaska COVID-19 u štićene prostore.
