Kako smo svakodnevno u posjeti barem jednom poslovnom subjektu, organizaciji, tvrtki, instituciji, ustanovi ili udruzi, moramo priznati da se vrlo često susrećemo sa situacijama da su poslodavci zatražili svoje zaposlenike da im daju PRIVOLU radi prikupljanja i postupanja s njihovim osobnim podacima.
Štoviše i danas smo se susreli s jednom javnom ustanovom koja je sve rješavala putem privola. Nakon ugodnog podužeg razgovora utvrdili smo da im privole uopće ne trebaju, jer sve obrade osobnih podataka rade sukladno obvezama iz važećih propisa (GDPR članak 6. stavak 1. točka c.) i ugovora (GDPR članak 6. stavak 1. točka b.) te sukladno svojim javnim ovlastima (GDPR članak 6. stavak 1. točka e.).
Da budemo potpuno jednostavni i praktični - PRIVOLE ZAPOSLENIKA nisu primjenive, nisu zakonite niti u skladu s GDPR-om, osim u slučajevima kada, npr. želite koristiti biometrijske sustave za praćenje radnog vremena ili npr. objavljivati pojedinačne fotografije zaposlenika na vašim web stranicama ili društvenim mrežama.
Zašto je tome tako?
Privola je definirana GDPR-om na ovaj način:
- Privola je izraz slobodne volje pojedinca - zaposlenik teško može svojom slobodnom voljom izabrati davanje ili odbijanje davanja privole poslodavcu
- Privola se mora moći povući u svakom trenutku bez posljedica za pojedinca - ako zaposlenik povuče svoju privolu koju je zatražio poslodavac radi obrade osobnih podataka u svrhe obračuna plaća ili vođenja evidencije zaposlenika, tada bi poslodavac morao izbrisati osobne podatke zaposlenika, što naravno nije moguće
Privola je samo jedan od 6 mogućih zakonitih temelja za obradu osobnih podataka, i UVIJEK je moramo staviti na POSLJEDNJE MJESTO kao primjenjivu opciju tek ukoliko nemamo nikakav drugi zakoniti temelj prikupljanja osobnih podataka.
U odnosu poslodavac - zaposlenik, gotovo svi osobni podaci prikupljaju se temeljem zakonskih obveza ili kolektivnih ugovora ili temeljem obveza iz ugovora o radu ili temeljem valjanog legitimnog interesa poslodavca ili službenih ovlasti ako se radi o tijelu javne vlasti, odnosno, javnom tijelu.
I AZOP u svojim stajalištima ističe da, s obzirom na ovisnost koja proizlazi iz odnosa poslodavac/zaposlenik, nije vjerojatno da ispitanik može uskratiti svojem poslodavcu privolu za obradu podataka bez straha ili stvarnog rizika od štetnih učinaka zbog odbijanja.
Nije vjerojatno da bi zaposlenik mogao slobodno odgovoriti na zahtjev svojeg poslodavca za privolu te je malo vjerojatno da će privola biti dobrovoljna.
Za većinu takve obrade podataka na radnom mjestu, zakonita osnova ne može i ne bi smjela biti privola zaposlenika (zbog prirode odnosa između poslodavca i zaposlenika) već se obrada osobnih podataka radnika prvenstveno temelji na ugovoru o radu koji radnik sklapa sa poslodavcem te na obvezu izvršavanja pravnih obveza voditelja obrade (poslodavca) propisanih posebnim propisima (Zakon o radu, Zakon o mirovinskom osiguranju, Zakon o zaštiti na radu, Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima i dr.).
Prenosimo na ovom linku i mišljenje AZOP-a:
https://azop.hr/misljenja-agencije/detaljnije/privola-radnika
