Prije nekoliko tjedana svjedočili smo vrlo aktualnoj temi u medijima i društvenim mrežama potaknutoj nemilim događajima povezanima s poplavom u Zagrebu i postupanjima policijskih službenika, čije postupanje je bilo snimano od strane pojedinca kojem je, po svemu sudeći, nanesena velika nepravda.
Svjedočili smo i raznim stručnim pa i manje stručnim a više pristranim pravnim i inim tumačenjima prava pojedinca na snimanje postupanja policijskog službenika u javnom prostoru, dok ključnu i možda zadnju riječ ovdje može imati samo nadležno tijelo - Agencija za zaštitu osobnih podataka (AZOP).
Imamo službeno stajalište AZOP-a, u cijelosti ga prikazujemo kao prilog našem tekstu.
Tema nije jednostavna, nikako je ne možemo promatrati jednostrano a posebice ne pristrano. Štoviše, moramo uvažiti niz vanjskih faktora i moguće posljedice na prava i slobode pojedinca i širi kontekst koji želimo ovdje približiti vam.
Što kaže AZOP?
AZOP je uzeo u obzir odredbe Zakona o medijima kojim se u članku 7. određuje da osoba koja obavlja javnu službu ili dužnost ima pravo na zaštitu privatnosti, osim u slučajevima koji su u vezi s javnom službom ili dužnosti.
Također, istim Zakonom određeno je da nema povrede prava na zaštitu privatnosti ako u pogledu informacije prevladava opravdani javni interes u odnosu na djelatnosti novinara ili na informaciju.
Kad bismo samo ovo uzeli u obzir, stvari su dosta jednostavne, zar ne? Ipak ne. Ajmo dalje…
AZOP podsjeća i na Povelju EU o temeljnim pravima i Ugovor o funkcioniranju EU kojim se utvrđuje da svatko ima pravo na zaštitu svojih osobnih podataka.
Da, ovo je bitno i s aspekta GDPR-a: GDPR ne radi razliku između svakog od nas i policijskog službenika. GDPR nas tretira i štiti na identičan način.
Ali isto tako, u GDPR je utkano načelo proporcionalnosti, posebice između zaštite osobnih podataka, kao pravo koje nije apsolutno, i slobode izražavanja i informiranja.
Stoga se AZOP drži temeljnog principa prosudbe koje pravo od navedenih preteže u konkretnom slučaju i zaključno u svom stajalištu napominje kako bi okolnosti svakog konkretnog slučaja bilo potrebno detaljno provjeriti.
Ovakvim odgovorom mnogi neće biti zadovoljni, već smo primijetili komentare takvog tipa na društvenim mrežama.
No, vratimo se mi dalje na srž AZOP-ovog stajališta.
Vrlo je zanimljivo pročitati ključnu rečenicu iz presude C-345/17 Suda EU iz 2019. godine koju AZOP citira i kojom se utvrđuje: "snimanje video zapisa te objava tako snimljenog videozapisa na internetskoj stranici za video zapise gdje ih korisnici mogu slati, gledati i dijeliti, mogu biti obrada osobnih podataka izvršena isključivo u novinarske svrhe … ako iz tog videozapisa proizlazi da navedena snimka i navedena objava kao jedini cilj imaju otkrivanje informacija, mišljenja i ideja javnosti…"
AZOP se u svom zaključivanju osvrće i na odredbe Zakona o policiji, posebice kada se radi o postupanju policije prema građanima koji se nalaze na javnim površinama, osobito kada građani osjećaju da su policijski službenici neprofesionalno obavljali svoju dužnost.
I tu AZOP daje vrlo jasnu uputu - u takvim slučajevima dopušteno je u svrhu informiranja javnosti snimiti postupanje policijskih službenika kako bi u javnom interesu u smislu novinarskog izvještavanja informirali opću javnost o njihovom postupanju, međutim bilo bi poželjno zaštititi na odgovarajući način lica policijskih službenika (zamagliti).
Konačno, AZOP zaključuje da bi snimanje postupanja policijskih službenika i javna objava snimki u novinarske svrhe, kada za to postoji jasan element javnog interesa, trebalo biti samo iznimno i u minimalnom / nužnom opsegu uz poštivanje prava na zaštitu osobnih podataka i privatnosti zamagljivanjem lica policijskog službenika.
Javni interes - što je to?
Nadzorno tijelo za zaštitu podataka u UK je jedno od po mnogočemu referentnih u EU i jedno od rijetkih koje se potrudilo obraditi temu javnog interesa i što je potrebno zadovoljiti prije nego se pozivamo na javni interes.
Možete i sami pročitati ovdje, pokušajte upisati termin "public interest" u "search" polje:
Izradili su i detaljan dokument naziva "The public interest test" u odnosu na njihov domaći zakon o slobodi informiranja.
Sviđa nam se neke od "definicija" kojima javni interes može biti valjan u osiguranju pravde i poštenog postupanja prema svima, u sprječavanju i otkrivanju nezakonitih postupanja, zaštiti demokratskih procesa i slično.
Ali se javni interes mora strogo razlučiti od komercijalnog i privatnog interesa, mora biti od najboljeg interesa za cijelo društvo, ne treba ga miješati s mogućim interesom javnosti i definitivno ga ne procjenjivati kroz svoj osobni interes. Vrlo sklizak teren.
Moramo sami sebi postaviti pitanje je li u konkretnom slučaju postojao opravdani javni interes za javnu objavu snimke postupanja policijskog službenika u smislu općeg interesa za društvo ili se to može prikazati kao nešto što bi moglo biti shvaćeno kao osjećaj da bi javna objava mogla biti interesantna javnosti ili se pak inicijalno privatni interes pretvorio u nužnost zaštite vlastitih temeljnih ljudskih prava suočen s nedostatnošću zaštite od strane onih koji bi ih trebali štititi.
Nije prvi put da se u našim medijima objavljuju snimke i fotografije pojedinaca jer onaj koji ih otkriva medijima ne nalazi drugi način da se izbori za svoju pravdu, pravo i pošten odnos društva ili institucija.
Možda sada bolje razumijemo stajalište AZOP-a koji ostavlja mogućnost snimanja postupanja policijskog službenika ali samo kada za to postoji jasan element javnog interesa, i to samo iznimno i u minimalnom / nužnom opsegu uz poštivanje prava na zaštitu osobnih podataka i privatnosti.
Jel' se mogla ista svrha postići bez objave snimke u javnosti?
ICO napominje da i u slučaju postojanja održivog javnog interesa isto ne znači da informacije i osobni podaci trebaju biti javno objavljeni. U demokratskom društvu otkrivanje tako prikupljenih informacija može i naštetiti procesu uklanjanja nepravilnosti, naravno, ukoliko su nadležne institucije pripremne "raditi svoj posao". Posljedica nedovoljne pripremnosti ili nezavisnosti nadležnih institucija ili ustanova, nažalost, često nas prisiljava da pravdu tražimo putem javnih objava i medijskih pritisaka.
GDPR nam u uvodnoj izjavi 50. daje pravo i mogućnost kroz legitimni interes, kao valjani temelj zakonitosti obrade osobnih podataka, prikupljati snimke u svrhe ukazivanja na moguća kaznena dijela ili prijetnje javnoj sigurnosti uz predavanje snimki nadležnom tijelu. Ali bez javne objave snimki.
Egzaktan primjer takvog postupanja prisutan je u našem okruženju, kada našim sustavom videonadzora uočimo da je došlo do počinjenja nekog nezakonitog postupanja i snimka s naših kamera može predstavljati važan materijal u ukazivanju na počinitelja.
Međutim, s takvim snimkama ne idemo na društvene mreže i ne dajemo ih medijima, već isključivo nadležnim tijelima, policiji ili sudu. Definitivno ih ne dijelimo u javnosti i ne inkriminiramo konkretnu identificiranu ili potencijalno identificiranu osobu javnom objavom već snimke dajemo isključivo onim tijelima koja temeljem zakona dalje postupaju s preuzetim snimkama u rasvjetljavanju nezakonitog postupanja.
Stoga je pitanje za sve nas i naše društvo - je li uopće trebalo doći do javne objave video snimke i osobnih podataka policijskih službenika? U uređenom demokratskom društvu svakako nije.
Iz navedenih razloga razumijemo stajalište AZOP-a vezano za zamagljivanje lica pojedinog policijskog službenika. Identitet policijskog službenika nije od javnog interesa, već je itekako potreban nadležnim tijelima da reagiraju, otkriju nezakonitosti i uklanjaju ih. Javnosti je dovoljna informacija da se radi o postupanju policijskog službenika, ne i konkretno kojeg.
I već spomenuta presuda EU suda utvrđuje da je snimanje video zapisa te objava tako snimljenog videozapisa na internetskoj stranici moguće ako iz tog videozapisa proizlazi da navedena snimka i navedena objava kao jedini cilj imaju otkrivanje informacija, mišljenja i ideja javnosti. Sud se ogradio od otkrivanja identiteta počinitelja, na način da je definirao granice opravdanog javnog interesa.
