Upravo smo zaprimili upit jedne vrlo poznate tehnološke tvrtke u Hrvatskoj, koja je poznata po proizvodnji vrlo specijaliziranih visokokvalitetnih tehnoloških komponenti (dalje nećemo opisivati), o njihovoj namjeri uvođenja video nadzora unutar proizvodnih pogona.
Odmah smo skrenuli pozornost da ova tema nije nimalo banalna i da se osim GDPR-a mora voditi briga i o još nekoliko važećih zakonskih propisa:
- Zakon o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka (NN 42/18)
- Zakon o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18 i 96/18)
- Zakon o radu (NN 93/14, 127/17 i 98/19)
- Zakon o privatnoj zaštiti (NN 16/20)
Već sam opseg domaćih zakonskih propisa daje naslutiti da je tema kompleksna i s puno uvjeta za prethodno ispunjenje.
Zakon o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka u svojim člancima 25-29. određuje obveze u području svrhe nadzora, transparentnosti i obavještavanja o video nadzoru, rokovima pohrane snimki, obvezama na samim sustavima video nadzora i pravima pristupa, dok u članku 30. jasno naglašava da se obrada podataka zaposlenika putem sustava videonadzora može provoditi samo ako su uz uvjete utvrđene tim zakonom ispunjeni i uvjeti utvrđeni Zakonom o zaštiti na radu i ako su zaposlenici bili na primjeren način unaprijed obaviješteni o takvoj mjeri te ako je poslodavac informirao zaposlenike prije donošenja odluke o postavljanju sustava videonadzora. Također, videonadzor radnih prostorija ne smije obuhvaćati prostorije za odmor, osobnu higijenu i presvlačenje.
Iako nije egzaktno navedeno, mi bismo ovdje iz prakse dodali i preporuku da se video nadzor ne postavlja u kantini ili restoranu.
A Zakon o zaštiti na radu se opširnije bavi tom tematikom.
Radi se o članku 43. Zakona o zaštiti na radu kojim se poslodavcu daje mogućnost uvođenja video nadzora radnih prostorija, pod uvjetom da se takvi uređaji koriste radi nadzora ulazaka i izlazaka i zaštite zaposlenika od pljačke, provale, nasilja, krađe i sličnih incidenata povezanih s radom.
Zabranjeno je postavljanje video nadzora u prostorima za osobnu higijenu i presvlačenje.
Posebno je važno obratiti pozornost na način snimanja zaposlenika. Ako video nadzor prati tijekom radnog vremena sve pokrete zaposlenika tijekom obavljanja njihovih poslova ili je videonadzor postavljen tako da su zaposlenici čitavo vrijeme tijekom rada u vidnom polju video nadzora, potrebna je prethodna suglasnost radničkog vijeća ili sindikalnog povjerenika. Ukoliko radničko vijeće ili sindikalni povjerenik uskrati traženu suglasnost, poslodavac mora sudskim ili arbitražnim putem u skladu sa Zakonom o radu tražiti temelj zakonitosti uvođenja takvog nadzora zaposlenika.
Članak 29. Zakona o radu dodatno regulira područje zaštite privatnosti zaposlenika i obveze u području izrade i dopuna Pravilnika o radu.
Zakonom o privatnoj zaštiti šire se opisuju obveze u području tehničke zaštite s obzirom na zaštitu imovine i ljudi.
Sve prethodno navedeno predstavlja minimum preduvjeta koje je potrebno ispuniti prije početka video nadzora unutrašnjih poslovnih prostorija.
