Škole i obrazovni sustav je uslijed poznatih okolnosti bio prisiljen u nekoliko dana provesti sveobuhvatnu digitalnu transformaciju. Sreća u nesreći, aktivnosti prethodnih godina u okviru kurikularne reforme bile su dobar temelj da su naše škole u ovom kriznom i rizičnom razdoblju u najvećoj mjeri transformirale svoj oblik, formu, procese i način komunikacije s učenicima i roditeljima.

Koliko god slušali primjedbe dežurnih kritičara, naše školstvo, učitelji, nastavnici, cjelokupno pedagoško i tehničko osoblje škola pokazalo je spremnost na izazove.

Želja nam je prenositi svoja znanja i iskustva iz stvarnih primjera, kako bismo pomogli svima koji žele da im se pomogne. Kritike upućujemo samo onima koji svjesno krše osnove zaštite privatnosti svih nas.

Činjenica je da se i u ovakvim kriznim vremenima mora u cijelosti poštivati i zaštita osobnih podataka, što i EU tijela jasno ponavljaju posljednjih dana.

Svaka obrada osobnih podataka mora biti između ostalog zakonita ili drugim riječim, utemeljena na jednom od 6 pravnih temelja (pravna obveza, ugovorna obveza, legitimni interes, životni interes, javni interes ili službena ovlast te na kraju privola).

Kako stojimo po tom pitanju i radimo li u online nastavi ispravno?

SNIMKE UČENIKA

Uporaba informacijskih tehnologija i online sustava za video konferencije je danas nužnost.

Tu nema mjesta privolama učenika starijih od 16 godina ili roditelja učenika mlađih od 16 godina, s obzirom da se ovdje radi o procesu obrazovanja na daljinu u sklopu izvršavanja zakonskih obveza školskih ustanova prema Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi kao valjanom pravnom temelju za takve obrade osobnih podataka učenika, a koji ujedno nalaže i učenicima da ispunjavaju tražene obveze.

Pri tom je važno da se koriste licencirane online tehnologije koje su dozvoljene od strane Ministarstva odgoja i obrazovanja i koje su, vjerujem, prošle provjeru usklađenosti sa sigurnosnim normama i jamče sigurnost tzv. end-to-end enkripcijama prijenosa podataka.

Nikako se ne smiju svojevoljno odabirati razni dostupni online video chat sustavi, prvenstveno radi sigurnosti privatnosti i zaštite svih osobnih podataka koji se na njima otkrivaju, kao što treba i izbjegavati korištenje uobičajenih nesigurnih rješenja kao što su Whatsapp, Viber i sličnih.

Naravno, prilikom odabira video platformi važno je izvršiti i provjere o lokacijama servera na kojima se pohranjuju snimke i ostali osobni podaci, posebice ukoliko se radi o platformama koje nisu fizički smještene u EU/EEA. Što se tiče Microsofta (Teams) ili Googlea (Google classroom) možemo biti mirni.

Poseban slučaj predstavljaju zahtjevi pojedinih učitelja i nastavnika prema učenicima za vlastitim snimanjem izvršavanja pojedinih vježbi iz npr. tjelesnog odgoja. Pri tom se traži da učenici svoje snimke pošalju putem mobilnih aplikacija učitelju ili nastavniku. Neusklađenost s GDPR obvezama je prisutna u praksi u ovim slučajevima:

a) obrada snimki učenika na privatnim mobitelima učitelja i nastavnika: objektivno, ova činjenica je nezaobilazna, najlakše bi nam bilo reći da se ovo ne smije raditi (učitelj ili nastavnik kao fizička osoba postaje izvršitelj obrade u ime škole, što povlači obveze iz članka 28. GDPR-a), ali ćemo mi biti praktični i reći - odmah po primitku snimke učenika prebaciti je na školsko računalo i trajno izbrisati s mobitela.

b) izostanak ograničenja pohrane snimki učenika: nema potrebe za zadržavanjem snimki učenika dulje od razdoblja u kojem se dodjeljuje ocjena za npr. domaću zadaću ili zalaganje, to je po nama najviše dan-dva, i nakon toga se snimke moraju trajno izbrisati.

SNIMKE NASTAVNOG OSOBLJA

Ukoliko neka školska ustanova odluči snimati i pohranjivati predavanja nastavnika ili učitelja, temelj zakonitosti treba tražiti u svrhama ispunjenja obveza koje izviru iz ugovora o radu i radnopravnih propisa, pri čemu se mora uvažiti činjenica da je uporaba informacijskih tehnologija i online rješenja danas nužno potrebna u svrhe provođenja kvalitetnog i motivirajućeg obrazovnog procesa kao i za provjeru izvršavanja radnih obveza nastavnika.

U ovakvim slučajevima nema mjesta privolama nastavnika i učitelja, s obzirom da iste s jedne strane ne bi bile izraz slobodne volje, a s druge strane bi mogle rezultirati odbacivanjem uporabe online tehnologija koje su u današnjim okolnostima jednostavno nužne.

U svakom takvom slučaju, školske ustanove moraju ograničiti rokove pohrane snimki samo na razdoblje na koje su im potrebne, osigurati strogo ograničena prava pristupa istima samo ovlaštenim osobama i dati sve informacije nastavnicima i učiteljima iz članka 13. GDPR-a, odnosno, o svrhi i rokovima te pravima na zaštitu svojih prava.

Eventualno pitanje zaštite autorskih prava je zasebna priča, o kojoj ćemo drugom prilikom.