Danas su nam se javili naši vjerni čitatelji iz Irske s ovom fotografijom na ulazu u stambenu zgradu.

Prije nekoliko mjeseci slična se "prekomjerna dosljednost" GDPR obvezama dogodila i u Beču, kada su gradske vlasti dale uputu da se na zvonima ne navode osobni podaci stanara.

No, podsjetimo se za početak nam Nove godine, samih temelja GDPR-a, u Recitalu (4) je navedeno slijedeće:

"Obrada osobnih podataka trebala bi biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo; mora ga se razmatrati u vezi s njegovom funkcijom u društvu te ga treba ujednačiti s drugim temeljnim pravima u skladu s načelom proporcionalnosti."

Treba uvijek imati na umu dobre strane GDPR-a i primjenjivati ga na način koji ne ugrožava temeljne vrijednosti današnjeg društva i naših privatnih i poslovnih života.

Sasvim je jasno da je pravo svakog od nas da odluči da li će staviti svoje ime ili prezime, svoj nadimak ili pak svoju fotografiju na tipku zvona ili poštanski sandučić.

To je naše pravo.

Ali je isto tako sasvim jasno da prezimena na zvoncima ili sandučićima na ulazu u stambenu zgradu imaju ozbiljnu i korisnu svrhu, npr. prilikom dostave pošte.

Štoviše, možemo objektivno biti na gubitku ako nas dostavljač toliko željenog nam paketa ne može pronaći na našoj adresi.

Da ne spominjemo situaciju ako se u nekom od stanova nalazi i neka tvrtka. Svakako, dodatna posljedica ovakve "prekomjerne dosljednosti" biti će nužnost da nizu ljudi, poznanika, dostavljača, moramo dati i oznaku našeg stana (APT 1, APT 2...) pa će i samim time ta oznaka postati naš osobni podatak, i onda smo opet na početku...

Kada bismo se htjeli dobro našaliti, rekli bismo da će uskoro zbog GDPR-a zabraniti i davanje žmigavaca... ;-)