Već smo otvorili ovu temu nedavno na našem portalu, temeljem naših konkretnih iskustava u usklađivanju jedne od najvećih prevoditeljskih agencija u RH, unutar kojeg projekta smo dubinski naučili sve poslovne i procesne činjenice na kojima prevoditelji, lektori, sudski tumači i same agencije temelje svoje poslovanje.

Naravno, pri tom smo uočili i ključne neusklađenosti poslovnih modela u odnosu na obveze iz GDPR-a i cijelog okvira zaštite podataka.

Štoviše, s istim izazovima susreću se i prevoditelji i sudski tumači u svim zemljama članicama EU, a samo u nekim zemljama smo uočili bitan napredak u usklađivanju djelovanja prevoditeljske struke s GDPR obvezama.

Jedna od udruga koja okuplja struku - Društvo sudskih tumača i prevoditelja, objavila je javno službeni odgovor i stajalište AZOP-a, nalazi se na ovom linku:

https://www.dstip.hr/novosti/azop-misljenje-o-obradi-osobnih-podataka-klijenata-stalnih-sudskih-tumaca

Ključni dio stajališta AZOP-a temelji se upravo na glavnom izazovu s kojima se susreću prevoditelji, sudski tumači i agencije - rokovima zadržavanja ili pohrane izvornika, prijevoda, memorija s osobnim podacima, zapisa u Dnevnicima prijevoda i ovjera, knjigama izvršenih prijevoda i ostalim evidencijama.

AZOP jasno kaže - nema trajnog zadržavanja, već rok mora biti određen, konačan, argumentiran, opravdan sa svrhom i toliko dugo koliko je nužno zadržavanje osobnih podataka za ispunjenje svrhe.

Da zaključimo, GDPR u svom članku 5. navodi jedno od temeljnih načela - načelo pouzdanosti (accountability), kojim se nalaže Voditeljima obrade da moraju moći dokazati usklađenost, u konkretnom slučaju argumentiranost i utemeljenost rokova pohrane.

Mi ćemo samo dodati da je pri tom vrlo važno navedene rokove utvrditi i unutar ugovora o zaštiti podataka između agencija i vanjskih freelancera - prevoditelja i sudskih tumača.