Odlučili smo pisati o toj temi jer smo upravo priveli kraju zaista opsežan i kompleksan projekt usklađivanja jedne od najvećih domaćih prevoditeljskih agencija koje imaju nevjerojatan broj angažiranih vanjskih prevoditelja "freelancera" i sudskih tumača. Projekt pun izazova.

Po prvi puta pišemo o ovoj temi, a vjerujte da nismo nikada nigdje u Hrvatskoj vidjeli da itko piše na ovu temu.

Zašto je tome tako?

Jedan od odgovora bi mogao imati veze i s činjenicom da područje prevoditelja (bez sudskih tumača) nije previše regulirano propisima, i da prevoditelji u pravilu ne žele da mi znamo da sve tekstove i originale dokumenata koje im damo na prijevod pohranjuju trajno, bez rokova ograničenja.

A gdje ih pohranjuju?

U računalima, najvećim dijelom u memorijama softverskih alata za prevođenje bez kojih nije moguće zamisliti taj posao danas, a ogromne količine izvornika i prijevoda nalaze se u ispisanom obliku u arhivama koje gube svoju bitku s preostalim slobodnim prostorom.

A gdje je tu GDPR?

Htjeli si to priznati ili ne, unutar originala tekstova ili dokumenata za prijevod, izuzev prijevoda reklamnih brošura ili stručne dokumentacije, u većini slučajeva ovdje govorimo o prijevodima dokumenata osobne prirode. Mnoštvo je osobnih podataka u pitanju. Od samih prijevoda diploma, svjedodžbi, životopisa...pa do prijevoda medicinske dokumentacije ili dokumentacije iz kaznenih postupaka...

I dalje ne razumijemo problem?

Zamislimo hipotetsku životnu situaciju da smo dali na prijevod našu medicinsku dokumentaciju s dijagnozom ili otpusnim pismom iz bolnice, koji otkrivaju najdublju našu privatnost. Nakon prijevoda vraćaju nam i originale i prijevod. A pri tom nam nitko ne kaže da i kopije originala i prijevod ostaju trajno na računalima prevoditelja, možda u arhivi ili u memorijama translatorskih alata, tamo je naša najdublja privatnost.

Da, mi smo svojom voljom odali svoje privatne tajne radi prijevoda. Ali nikako ne očekujemo da one i ostaju kod prevoditelja nakon prijevoda, jel tako?

Znamo li da naša najdublja privatnost čući tamo negdje i tko je sve može vidjeti. Znamo li kome su naši osobni podaci u tekstovima ili dokumentima dostupni? Jesu li angažirani neki vanjski prevoditelji i čuvaju li i oni sve naše podatke o povijesti bolesti?

Kako ih štite i kad ih brišu?

Proučili smo detaljno praksu na razini EU i u RH, razočaravajuće je stanje kod nas. Gotovo nitko se ne izjašnjava kako dugo čuva originale i tekstove prijevoda i da li ih brišu ili anonimiziraju nakon što im osobni podaci više nisu potrebni "s obzirom na svrhu u koju su prikupljeni ili na druge načine obrađivani" kako to nalaže GDPR.

A obveze transparentnosti iz članka 13. i 14. GDPR-a jasno nalažu da odredimo i objavimo rokove pohrane osobnih podataka. Ne samo u tekstovima prijevoda, već i u Knjigama izvršenih prijevoda i Dnevnicima prijevoda i ovjera kad su u pitanju sudski tumači.

Za početak toliko od nas...