Osim što je izrazito važno da pristup trenutnim i povijesnim snimkama iz sustava video nadzora te skidanju snimki imaju isključivo ovlaštene osobe unutar organizacije i eventualno tvrtke koja održava sustav video nadzora, posebno moramo paziti da snimke ne ‘iscure’ iz organizacije.
Kako se to može dogoditi?
Vidjeli smo slučaj kada je organizacija uočila da snimač ne radi, odnosno, da se ne pohranjuju svježe snimke. Pozvan je servis, čiji predstavnik je zamjenio ‘neispravan’ hard disk i stavio novi. Stari disk je odnio i organizacija nije znala da li je isti zaista pokvaren i da li su snimke na njemu zaista nedostupne.
Kvar na hard disku zapravo i nije postojao, kvar na snimaču se ponovio i s novim hard diskom, a pristup do snimki zamijenjenog hard diska je takvim postupanjem neoprezno omogućen trećim osobama. Organizacija nije vodila brigu da se ‘neispravan’ hard disk prethodno mehanički uništi, odnosno, da se onemogući fizički pristup do video zapisa. Štoviše, hard disk je naknadno predan kao elektronički otpad trećoj tvrtki i neoprezno je dana mogućnost pristupa snimkama bez ikakve mogućnosti kontrole situacije i osobnih podataka - snimki video nadzora.
S tvrtkom koja servisira snimač nije sklopljen ugovor o zaštiti podataka niti su uvedene interne mjere sigurnosti pohrane i sigurnog uništavanja video zapisa.
Višestruki propusti organizacijske prirode doveli su do povrede osobnih podataka.
A rješenje tako jednostavno - fizički uništite hard disk prilikom njegove zamjene, onemogućite pristup do zapisa na njemu.
Ista pravila primijenite i na diskove vaših računala kada ih zbrinjavate zbog zastarjelosti.
