Naišli smo na ovakav slučaj u jednoj domaćoj online trgovini.
Lijepo je što je dana mogućnost davanja privole za kolačiće, ali nam ipak nije jasno zašto se nudi mogućnost davanja privole i za neophodne kolačiće.
Štoviše, ukoliko se odbije dati privolu na neophodne kolačiće, tada više nije moguće ostati na toj web stranici niti dalje koristiti usluge stranice.
Samim time dolazimo u jednu vrlo nelogičnu situaciju - dajemo privolu koju ionako moramo dati.
Prema člancima 4. i 7. GDPR-a privola mora biti predmetom slobodne volje, bezuvjetna. Štoviše, privola se mora moći povući u svakom trenutku bez posljedica.
To znači da ovdje nema mjesta odabiru dajemo li privolu ili ne.
Međutim, ukoliko malo bolje pogledamo kako je vlasnik online trgovine definirao razloge neophodnosti instalacije kolačića, odnosno, neophodne svrhe za funkcioniranje online trgovine, tada ipak nalazimo da ovdje postoje i svrhe za koje posjetitelj web stranice mora moći birati želi li da se njegovi osobni podaci prikupljaju, obrađuju i možda šalju nekoj trećoj strani.
Što je s običnim posjetiteljem online trgovine koji nema namjeru ništa kupiti, već samo pregledava sadržaje i cijene, informacije radi?
Kako će neki novi posjetitelj online trgovine odlučiti se registrirati ukoliko prije toga ne provjeri sadržaj online trgovine, asortiman, uvjete kupnje, načine plaćanja, kvalitetu i rokove isporuke i politiku privatnosti, bez da mu već prije toga web stranica uzme osobne podatke?
Nije dobro, zar ne?