Čitamo ovaj članak s priličnom dolaznom zabrinutosti.
Pročitajte ga i uništite si dan do kraja ;-)
Tehnologija danas donosi novitete koje čovječanstvo može iskoristiti na najbolji način, kako bi svima nama bilo bolje. Stoga se apriori ne protivimo najavama uvođenja video nadzora na javnim mjestima s automatskim prepoznavanjem lica.
Međutim, sad ide veliko međutim.
Nije sporno da će i Hrvatska u narednim godinama, barem što se tiče velikih gradskih središta, biti premrežena visokokvalitetnim videonadzornim sustavima s tzv. "face recognition" funkcionalnošću, i da će nas se moći lakše identificirati na mjestima gdje je naša identifikacija potrebna. A posebice u slučajevima istrage prijevara ili kriminalnih radnji.
Međutim, hrvatska zbilja mora nas zabrinuti. Zašto?
Zapitajmo se se koliko organizacija danas u Hrvatskoj ima jasno određena prava pristupa sustavu video nadzora, i da nitko drugi osim strogo određenog najužeg kruga ljudi može imati uvid u trenutne i povijesne snimke i u skidanje snimki.
Mnoge organizacije nisu ni analizirale da li njihovi sustavi video nadzora imaju vezu s javnim internetom, zašto je imaju, i da li je zaštita od mogućnosti upada u sustav video nadzora dovoljna?
Kažu nam iz nekih organizacija da njihov sustav videonadzora nije spojen na internet niti na lokalnu mrežu, ali, pazite sad ovo, ponekad moraju USB stickom za mobilni internet se spojiti kako bi nadogradili server s aplikacijom video nadzora.
Da nije, bilo bi smješno...
Ili slučajevi kada nam kažu da je sustav video nadzora potpuno izoliran od javnog interneta, ali povremeno se vanjska tvrtka koja održava sustav spaja daljinski na sustav radi održavanja ili otklanjanja problema u radu...
Jesu li organizacije osigurale i tehničke i procesne mjere da snimka ne može završiti na društvenim mrežama?
Kako će takvo osiguranje izgledati u okolnostima kada će sve više kamera biti povezano putem 5G mobilnih mreža koje su već u testnoj fazi ušle u Hrvatsku.
Takva dolazeća tehnologija bit će nužna za prijenos velikih količina podataka iz sustava video nadzora u realnom vremenu na sustave prepoznavanja lica i drugih osobina. Koliko puta su organizacije zamjenile "neispravni" hard disk u snimaču tako da su jednostavno pozvale one koji održavaju snimače da zamjene hard disk, a održavatelji su taj hard disk "zbrinuli" bez da su organizacije osigurale prethodno trajno i pouzdano uništavanje video zapisa.
Nije tajna da su se donedavno sustavi video nadzora u velikim trgovačkim lancima, osim u sigurnosne svrhe, znali koristitii i u privatne svrhe pa i praćenje osoba, provjerite malo zabavne video materijale na YouTube i sličnim stranicama.
I ono najopasnije, kako će se i gdje osigurati sustavi pohrane biometrijskih zapisa za "face recognition" u okolnostima kada danas u svijetu imamo svakodnevne sigurnosne incidente velikih razmjera u kojima se kompromitiraju osjetno manje osjetljivi osobni podaci.
A kao šećer na kraju, svatko tko se ozbiljnije bavi temom privatnosti i zaštite osobnih podataka jako dobro zna kako je jedna od brzorastućih globalnih "gospodarskih grana" - preprodaja osobnih podataka. Ne želimo ni zamisliti scenario globalne trgovine našim biometrijskim podacima i prepoznavanja naših lica tamo gdje je do sada naša privatnost imala apsolutnu prednost.
U Kini je praćenje osoba putem "face recognition" tehnologije postalo svakodnevica. Mi ne želimo takav scenario u Hrvatskoj dok god nećemo biti sigurni kako će se s tim podacima postupati...
