Nisu znali ni u Italiji. I to dvije ozbiljne kompanije u zračnom prijevozu. ITA Airways je preuzeo relativno dobro poznatog avioprijevoznika Alitalia.
U okviru vlastite konsolidacije Alitalia je temeljem odluke talijanske vlade prodala ITA Airwaysu svoju imovinu, točnije flotu, ali takvim aranžmanom nije bilo predviđeno i preuzimanje zaposlenika Alitalia.
Tako da je određen broj zaposlenika Alitalia postao bivšim zaposlenicima. Dobili su otkaze kao tehnološki višak.
No, kako je ITA Airways preuzeo imovinu i dobar dio poslovanja Alitalia, falilo im je zaposlenika. Normalno, trebali su im novi zaposlenici, stručni i iskusni, kako bi upravljali poslovnim procesima prijašnjeg avio prijevoznika i bivšeg poslodavca.
Sve u skladu s očekivanjima.
No, nije bilo vremena za odugovlačenje, trebalo je požuriti s akvizicijom novih zaposlenika u ITA Airways.
I sjetila se tada već u gašenju Alitalia da podijeli popise svojih bivših zaposlenika s ITA Airways, kako bi ubrzali njihovo ponovno zapošljavanje kod novog poslodavca.
Tu su bili podaci o plaćama, bračnom statusu općenito nerelevantnom za zakonsko vođenje evidencija zaposlenika, o profesionalnim kvalifikacijama te načinu dobivanja otkaza.
Kako su se neki od involviranih bivših zaposlenika požalili nadzornom tijelu za zaštitu osobnih podataka, tako su tijekom nadzornih aktivnosti tog tijela isplivale dodatne okolnosti:
֍ Popriličan broj zaposlenika Alitalia se sam prijavio za novo zaposlenje u ITA Airways prije nego je postupak spajanja i preuzimanja započeo. Dotadašnji poslodavac Alitalia je smatrao daje bilo nužno podijeliti njihove osobne podatke novom poslodavcu radi lakšeg sklapanja novih ugovora o radu.
֍ No, otkrilo se da je Alitalia podijelila podatke o svim svojim tadašnjim zaposlenicima ITA Airwaysu. Tu je problem nastao.
֍ Alitalia je opravdavala svoje postupanje odlukom vlade Italije o prodaji imovine ITA Airwaysu, no smetnuli su s uma da tim ugovorom o preuzimanju nisu obuhvaćeni bili i zaposlenici.
֍ Kad su shvatili propust, tada se Alitalia vadila da su imali valjani legitimni interes podijeliti bazu svojih tadašnjih i bivših zaposlenika s potencijalnim novim poslodavce. Životno je istina da su time htjeli pomoći zaposlenicima, novom poslodavcu i ubrzati stvar.
֍ No, odakle znamo da je svim zaposlenicima to bilo u interesu? Odakle znamo da je svim zaposlenicima drago da se dijele toliki podaci o njima nekoj drugoj kompaniji, s kojom nemaju ništa niti žele biti tamo zaposleni?
֍ Alitalia nije imala valjani legitimni interes, štoviše utvrđeno je da nisu napravili Test razmjernosti legitimnog interesa (LIA), odnosno procjenu snage interesa poslodavca u odnosu na prava i slobode zaposlenika.
֍ Štoviše, tadašnji i bivši zaposlenici nisu niti bili informirani od strane Alitalia da će se njihovi podaci poslati u ITA Airways, niti im je takvim propustom dano GDPR pravo da prigovore na dijeljenje podataka.
Više o slučaju iz Italije:
Image from Freepik
#gdprcroatia
