Ova tema nije jednostavna niti jednoznačna, puno je ovdje parametara za razmotriti, posebice ako dobro proučimo EDPB Smjernice 3/2019 o obradi osobnih podataka putem videouređaja, Verzija 2.0, donesene 29. siječnja 2020.:
Svakako treba uzeti u obzir i odredbe Zakona o provedbi Općem uredbe o zaštiti podataka (NN42/18) i relevantna stajališta AZOP-a.
Ovdje smo napravili jedan pregled osnovnih načela koja valja poštivati:
1. Pokrivanje javnih površina videonadzorom je dozvoljeno samo tijelima javne vlasti i pravnim osobama s javnim ovlastima i koje obavljaju javnu službu (npr. gradovi, općine, turističke zajednice, komunalna poduzeća…). I to su voditelji obrade, koji određuju svrhu postavljanja videonadzora i kako će se taj videonadzor obavljati.
2. S obzirom da se ovdje radi o videonadzoru određenih javnih prostora, gdje pojedinci ne očekuju da će biti nadzirani na javno dostupnim prostorima, osobito ako takvi prostori obično služe za odmor, opuštanje i bavljenje aktivnostima u slobodno vrijeme te ako je riječ o mjestima na kojima se pojedinci zadržavaju i/ili komuniciraju kao što su prostori namijenjeni za sjedenje, stolovi u restoranima, znamenitosti, parkovi i slično, moguće je postaviti kamere ali samo na način kojim nije moguća identifikacija fizičke osobe koja se eventualno nađe u prostoru koji se snima.
3. Ako uspostava videonadzora nije propisana zakonom ili nije nužna za izvršenje poslova i zadaća tijela javne vlasti ili kada videonadzor nije uspostavljen radi zaštite života i zdravlja ljudi te imovine, moguće je postaviti kamere ali samo na način kojim nije moguća identifikacija fizičke osobe koja se eventualno nađe u prostoru koji se snima.
4. Iz prethodnog proizlazi da se za promotivno/informativne svrhe panoramske kamere mora osigurati da nije moguća identifikacija fizičke osobe koja se eventualno nađe u prostoru koji se snima.
5. Što znači da identifikacije fizičke osobe nije moguća? Stav je EDPB-a, ako su kamere postavljene na takvoj visini da je moguće videozapise povezati s određenom osobom, da je time moguća identifikacija. Pri tom se osobe ne mora prepoznati po licu, već i po hodu, odjeći, stasu, hodanju ili posebnim specifičnostima izgleda (naša opaska).
6. Rokovi čuvanja pohranjenih snimki su max 6 mjeseci, ali se moraju skratiti na argumentirani nužan rok za samu svrhu.
7. Pri tom treba prepoznati da promotivna/informativna svrha snimanja i pohrane snimki na kojima se mogu identificirati osobe ne postoji kao zakonita. U te svrhe treba se instalirati isključivo live snimka i to s dovoljno visoke točke snimanja da se pojedinci ne mogu prepoznati.
8. Bez obzira jel snimanje samo live ili se videozapisi pohranjuju, mora postojati oznaka videonadzora prije ulaska u perimetar snimanja sa svim informacijama iz članka 27. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka (oznaka kamere, tekst da je prostor pod videonadzorom, naziv voditelja obrade i kontakt podaci, link na drugi sloj informacija u kojem se daje više detalja o videonadzoru, svrha i pravni temelj videonadzora i koja se prava ispitanika osiguravaju. Ako se takvim panoramskim videonadzorom ne pohranjuju snimke, tada se na oznaci videnadzora treba navesti da se ne osiguravaju određena prava ispitanika i da se isključivo radi o live snimci.
Image from Freepik
#gdprcroatia
