U prosincu 2025. je Europski sud (CJEU) u predmetu C-422/24 donio presudu koja bi mogla značajnije utjecati na snimanje u javnom prostoru, posebice kad se to snimanje provodi u komercijalne ili poslovne svrhe ili u svrhe ispunjavanja službenih ovlasti tijela javne vlasti i javnih tijela.
Radi se o preispitivanju postupanja kontrolora karata tvrtke koja pruža usluge javnog prijevoza u Stockholmu.
Ta tvrtka je svoje kontrolore karata opremilo kamerama koje se nose na tijelu i koriste za snimanje putnika koji ne posjeduju valjanu kartu prilikom provjere karata i kojima se zbog toga izriče novčana kazna. Upotreba tih kamera služi sprečavanju i dokumentiranju prijetnji i nasilja nad kontrolorima i utvrđenju identiteta putnika na koje će se primijeniti takva kazna.
Pri tom kontrolori karata nose kamere tijekom cijele smjene i neprestano snimaju videa sa slikom i zvukom.
Ključno pitanje je obveza ispunjavanja obveze transparentnosti prema člancima 13. i 14. GDPR-a, odnosno, pravovremenog informiranja snimljenih osoba o detaljima obrade snimki, voditelju obrade i njegovim kontaktima, svrhama i pravnim temeljima snimanja, rokovima zadržavanja snimki i svim pravima koja se pojedincima osiguravaju u zaštiti njihovih osobnih podataka.
Prenosimo ključne dijelove presude:
֍ Ovlaštena tvrtka mora prije snimanja pojedinca obavijestiti ga da će biti snimljen i pri tom osigurati sve informacije prema članku 13. GDPR-a
֍ Ne može se primjenjivati članak 14. GDPR-a jer u tom slučaju ti podaci nisu dobiveni od izvora koji nije ispitanik, nego izravno od njega
֍ Člankom 13. GDPR-a daje se poseban izraz pravu te osobe da bude informirana. Nasuprot tomu, članak 14. GDPR-a donesen je pak kako bi se riješile situacije u kojima voditelj obrade nije u izravnom kontaktu s ispitanikom nego prikuplja osobne podatke iz drugog izvora, tako da je priopćavanje podataka koje je obuhvaćeno tom odredbom u trenutku kada su oni dobiveni u praksi otežano odnosno nemoguće
֍ Ako bi se priznalo da se članak 14. GDPR-a primjenjuje u slučajevima prikupljanja osobnih podataka kamerom koja se nosi na tijelu, ispitanik ne bio dobio nikakvu informaciju u trenutku tog prikupljanja, iako je on zapravo izvor tih podataka, što omogućava voditelju obrade da navedenoj osobi te informacije ne pruži odmah. Stoga zbog takvog tumačenja nastaje rizik da ispitanik ne primijeti prikupljanje osobnih podataka i da se provode prakse prikrivenog nadzora. Takva je posljedica nespojiva s ciljem, navedenim u prethodnoj točki, osiguranja visoke razine zaštite temeljnih prava i sloboda fizičkih osoba
֍ Kao što je to navedeno u Smjernicama 3/2019 Europskog odbora za zaštitu podataka (EDPB) o obradi osobnih podataka putem videouređaja, donesenim 29. siječnja 2020., obveze pružanja informacija na temelju članka 13. GDPR-a provode se u okviru slojevitog pristupa. Prema tim smjernicama, najvažnija bi se informacija namijenjena ispitaniku mogla prikazati, u prvom sloju, na znaku upozorenja, dok se druge obvezne pojedinosti mogu pružiti, u drugom sloju, prikladno i cjelovito, na lako dostupnom mjestu.
Presuda CJEU je ovdje:
Image from Freepik
#gdprcroatia
