Nebrojeno puta smo pisali o činjenici da se kod nas prekomjerno koriste privole za razne vrste prikupljanja osobnih podataka i da su same po sebi nevaljale i nezakonite, odnosno, nisu se smjele koristiti.
Najkraće rečeno, privola za obradu osobnih podataka je primjenjiva samo ukoliko je pojedinac od kojeg se traži privola u stvarnoj i potpuno slobodnoj mogućnosti izbora, prihvaćanja ili odbijanja davanja privole bez ikakvih posljedica - vrlo jednostavno objašnjenje kojim svatko od nas može istestirati valjanost primjene privole.
Puno puta smo vidjeli otvaranje natječaja za radna mjesta kojima ustanova ili tvrtka traži da kandidat da privolu za davanje svojeg životopisa i zamolbe i sudjelovanje u postupku. Ili ordinacije zdravstvene zaštite koje u svojim obrascima prikupljaju neophodne zdravstvene informacije i navode da davanjem podataka o zdravlju pacijent daje i svoju privolu za njihovo prikupljanje, ponekad uključujući i za javnu objavu njihovih fotografija radi promidžbe.
Štoviše, svjedočimo i nekim vrlo poznatim zdravstvenim klinikama koje za provođenje sistematskog pregleda traže da pacijent obvezno daje svoju privolu za obradu njegovih zdravstvenih podataka.
Jel imalo razumno da kandidat za radno mjesto, prisiljen potpisati privolu, tijekom postupka iskoristi svoje pravo iz GDPR-a i povuče svoju privolu pa bude izbačen iz postupka zapošljavanja?
Ili pacijent, koji razumije GDPR temelje, odluči ne davati privolu za obradu osobnih podataka jer zna da ista uopće nije primjenjiva, i iz tog razloga ga zdravstvena ustanova odbije dalje dijagnosticirati i liječiti?
Jasno je da se u ovakvim slučajevima privole za obradu osobnih podataka NE MOGU PRIMJENJIVATI ako je obrada osobnih podataka zakonita i NUŽNA da bi se neka usluga ili neki postupak proveo temeljem ugovornog odnosa s pojedincem ili temeljem neke zakonske obveze ili temeljem službene ovlasti javnog tijela ili pak temeljem legitimnog i opravdanog interesa organizacije kada je isto u interesu i samog pojedinca.
Štoviše, obrade osobnih podataka koji se odnose na zdravlje pojedinca, podataka o spolnoj orijentaciji ili seksualnom životu, političkim mišljenjima, ili vjerskim i filozofskim uvjerenjima iziskuju člankom 9. GDPR-a prvenstveno postojanje nekog zakonitog temelja s naglaskom na postojanje takve obveze u nekom zakonu ili propisu, a ako ne postoji takva obveza prikupljanja osjetljivih osobnih podataka traži se dodatna razinu nedvojbenosti dane slobodne i informirane privole s jasnom svrhom njenog davanja uz obvezno slobodno pravo na odbijanje davanje iste ili njeno povlačenje u svakom trenutku bez štetnih posljedica za pojedinca.
Slučaj u Njemačkoj nam daje praktičan prikaz ovdje napisanog.
Jedinica lokalne samouprave vodi službeni popis pružatelja seksualnih usluga i zahtijeva da se za potrebe njihove registracije za takvo „radno mjesto“ traži dokaze o radnom iskustvu i godinama radnog staža na takvim poslovima i dokaze o redovitom obavljaju zdravstvenih pregleda i njihovom zdravlju. U tu svrhu je JLS zatražila da osobe koje se žele registrirati moraju dati svoj slobodni pristanak na prikupljanje takvih osobnih podataka.
Dvije kandidatkinje za registraciju odbile su dati svoju slobodnu privolu pa ih je JLS isključila iz daljnjeg postupka registracije.
Naravno, slučaj je završio na sudu koji je jasno utvrdio:
„…traženjem registracije kao uvjeta za pružanje seksualnih usluga kao ulični seksualni radnik, ulični seksualni radnik nije mogao odbiti ili povući svoj pristanak za obradu posebnih kategorija osobnih podataka bez štetnih posljedica. Stoga se podnošenje zahtjeva za registraciju kao ulični seksualni radnik ne može smatrati davanjem izričitog pristanka na obradu posebnih kategorija osobnih podataka prema članku 9. GDPR-a.“
Više o slučaju:
https://gdprhub.eu/index.php?title=Rb._Gelderland_-_AWB_23/5488&mtc=today
Image by FreePik
#gdprcroatia
