Fizička osoba u Austriji kao najmoprimac određenog prostora zatražila je pravo na pristup svojim osobnim podacima prema članku 15. GDPR-a, očekujući da će unutar dostavljene dokumentacije dobiti i kopije osobnih podataka uključujući i kopiju ugovora o najmu prostora i kopiju komunikacije između najmoprimca i najmodavca.
No, kopije ugovora o najmu prostora i komunikacije s najmodavcem nije dobila, pa se požalila nadzornom tijelu za zaštitu osobnih podataka.
Nadzorno tijelo je naglasilo da se pravo na pristup osobnim podacima odnosi samo na osobne podatke, što znači da nije nužno dati kopije cjelokupne dokumentacije.
Pisali smo već o tome nakon što je o toj temi presudio i Europski sud u slučaju C-487/21:
https://www.biconsult.hr/gdprcroatia/2225-pravo-na-pristup-osobnim-podacima-presuda-europskog-suda
kada je utvrdio da pravo na dobivanje 'kopije' osobnih podataka znači da ispitanik mora dobiti vjernu i razumljivu reprodukciju svih svojih osobnih podataka. To pravo podrazumijeva pravo na dobivanje kopija izvadaka iz dokumenata ili čak cijelih dokumenata ili izvadaka iz baza podataka koje sadrže te podatke, ako je to neophodno kako bi se ispitaniku omogućilo ostvarivanje učinkovitog prava na zaštitu svojih osobnih podataka, imajući na umu da se u tom pogledu mora voditi računa o pravima i slobodama drugih. Sud je presudio da se pojam „kopija” ne odnosi na dokument kao takav, već na osobne podatke koje on sadrži i koji moraju biti potpuni. Kopija osobnih podataka stoga mora sadržavati sve osobne podatke koji se obrađuju.
Nezadovoljna rješenjem nadzornog tijela, fizička je osoba pokrenula tužbu pred austrijskim saveznim sudom.
No, austrijski je sud očekivano slijedio prethodno navedenu presudu Europskog suda i presudio da nema temelja davati kopije sve tražene dokumentacije.
Posebno je interesantan dio presude austrijskog suda u vezi dijela tužbe zbog nedostavljanja kopije komunikacije između najmodavca i najmoprimca.
Tu se sud pozvao na odredbu članka 15. stavka 4. GDPR-a, koja kaže da pravo na pristup osobnim podacima ne smije negativno utjecati na prava i slobode drugih.
Pri tom je sud ustvrdio da je fizička osoba kao najmoprimac bila u cijelosti svjesna sadržaja komunikacije s najmodavcem.
Istovremeno je sud zadržao čvrst stav da najmodavac, kojeg na sudu zastupa odvjetnik, ima puno pravo na povjerljivost dokumentacije uključujući i kopiju komunikacije s tužiteljem, koju je dao svom odvjetniku u okviru odvjetničke tajne, i da pravo na očuvanje odvjetničke tajne prevladava nad pravom fizičke osobe na pristup svojim osobnim podacima unutar kopije prethodne komunikacije.
Podsjetit ćemo se i na članak 13. Zakona o odvjetništvu, koji obvezuje odvjetnika na dužnost očuvanja odvjetničke tajne za sve što mu je stranka povjerila ili što je u zastupanju stranke na drugi način saznao.
Odvjetnici koji čitaju ovaj post će zasigurno detaljnije proučiti ovaj slučaj iz Austrije:
Image by FreePik
#gdprcroatia
