U RH nam tu temu, osim propisa u području privatne zaštite, Zakon o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka u svom članku 32:
„Praćenje javnih površina putem videonadzora dozvoljeno je samo tijelima javne vlasti, pravnim osobama s javnim ovlastima i pravnim osobama koje obavljaju javnu službu, samo ako je propisano zakonom, ako je nužno za izvršenje poslova i zadaća tijela javne vlasti ili radi zaštite života i zdravlja ljudi te imovine.“
Vrlo slične odredbe na snazi su i u Mađarskoj gdje se dogodio slučaj u kojem je nezadovoljan pojedinac prijavio jednu trgovinu da je usmjerila kamere videonadzora na javni prostor i svojim perimetrima pokrivala i područje koje ne pripada privatnom vlasništvu trgovine i obuhvaćala i obične prolaznike tim javnim prostorom, čime su im se ograničavala temeljna prava i slobode.
Trgovina se tijekom nadzora od strane nadzornog tijela branila argumentima da je videonadzor bio nužan i da je bilo nužno pokrivati i širi javni prostor i dio prometnice jer su u prijašnjim slučajevima provala provalnici stavljali maske prije samog ulaska u trgovinu, pa im je snimanje javne površine bilo važno radi otkrivanja identiteta provalnika i istraga.
Nadzorno tijelo je stavilo prava i slobode pojedinaca koji prolaze javnim prostorom ispred interesa trgovine da kamerama pokriva i javni prostor.
Više o temi:
https://gdprhub.eu/index.php?title=NAIH_%28Hungary%29_-_NAIH-3734-15%2F2023&mtc=today
Image from FreePik
#gdprcroatia
