Tekst iz naslova u najkraćim crtama oslikava srž slučaja iz Austrije, u kojem je klijent banke prijavio banku nadzornom tijelu za zaštitu osobnih podataka jer je banka snimala sve razgovore s njim i nije mogao podnijeti prigovor na takvo snimanje ni zatražiti da se razgovor ne snima.
Banka je pravovremeno je davala informacije klijentima o snimanju poziva i temeljila snimanje na vlastitom legitimnom interesu, što je korektno.
Tu se pozivala na podizanje kvalitete svojih usluga i na određene obveze iz EU Direktive 2014/65/EU o tržištu financijskih instrumenata (MiFID II) i nacionalnih propisa.
Nadzorno tijelo je zauzelo stav da banka, pri temeljenju snimanja poziva na legitimnom interesu mora dati i pravo na prigovor na takvo snimanje pa i prestati snimati.
Slučaj je završio na upravnom sudu, koji je podržao stajalište nadzornog tijela, istaknuvši da „podizanje kvalitete usluga“ nije dovoljno konkretan razlog za opravdanje legitimnog interesa za snimanje i da legitimni interes ovdje nije opravdan. Štoviše, naglasili su pravo klijenta na tajnost njegovih osobnih podataka.
Nadalje, nacionalnim propisima utvrđena je obveza snimanja poziva za investicijske usluge banke, pa je sud zauzeo stajalište da banka nema temelja nametati snimanje poziva za ostale vrste usluga, odnosno, da u najmanju ruku mora moći u samom početku razgovora zaustaviti snimanje.
EU Direktiva 2014/65/EU o tržištu financijskih instrumenata (MiFID II) transponirana je u hrvatsko zakonodavstvo kroz Zakon o tržištu kapitala, ali nismo pronašli slična ograničenja i uski okvir obveza snimanja poziva.
Više o slučaju na:
https://gdprhub.eu/index.php?title=BVwG_-_W274_2251055-1%2F5E&mtc=today
Image by Drazen Zigic on Freepik
#gdprcroatia
