Prema pitanjima koja nam šalju mnogi vjerni čitatelji, takvih slučajeva kod nas ima prečesto. Naravno, sve ih upućujemo na prijavu AZOP-u.

Hrvatska je regulirala ovo područje, između ostalih propisa, i Zakonom o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka (NN 42/18), koji u sažetom kaže:

• Da videonadzor prostora mora biti NUŽAN radi postizanja svrhe zaštite imovine i ljudi

• Da tako nadziran prostor mora biti propisno označen s NIZOM INFORMACIJA o tome tko je voditelj obrade, njegovim kontaktima, opisu svrhe snimanja i pravnom temelju te pravima svih koji se nađu u perimetru snimanja, kao i samoj oznaci videonadzora i prikladnom tekstu upozorenja

• Da se oznake postave najkasnije PRIJE ulaska u perimetar snimanja

• Da je za postavljanje videonadzora u zajedničkim prostorima potrebna suglasnost suvlasnika koji čine najmanje 2/3 suvlasničkih dijelova

U Španjolskoj se dogodio slučaj da se jedan od suvlasnika odlučio na postavljanje videonadzora pred svojim vratima bez dobivanja suglasnosti suvlasnika, kamere su pokrivale hodnike i zajedničke prostora kojima su prolazili ostali suvlasnici, stanari i posjetitelji, a oznake videonadzora nisu sadržavale nikakve konkretne informacije o vlasniku videonadzora i njegovim kontaktima te ostalim obveznim informacijama iz članka 13. GDPR-a.

Naravno, suvlasnicima je to smetalo i prijava je poslana nadzornom tijelu za zaštitu osobnih podataka, koje je prilikom izvida napomenulo da u svakom slučaju takve privatne kamere moraju biti usmjerene na vlastiti prostor i na vlastita vrata bez zadiranja u prostor kojim prolaze ostali, pa čak i ako bi se radilo o „fake“ kamerama. Taj vlasnik privatnog videonadzora kažnjen je s 1.500 EUR.

Nama se odmah nameće jedno pitanje: ako štitimo imovinu svog stana, zašto onda videonadzor ne postaviti s unutrašnje strane stana s pokrivanjem ulaznih vrata i hodnika?

Više o slučaju iz Španjolske:

https://gdprhub.eu/index.php?title=AEPD_(Spain)_-_PS/00618/2022&mtc=today

#gdprcroatia