Poslodavac je dao otkaz zaposleniku koji je tvrdio da je bio na radnom mjestu iako ga je zapravo napustio. Kako bi potkrijepio otkaz, poslodavac se poslužio snimkama videonadzora.
Otpušteni se zaposlenik protivio odluci pred sudom koji se bavi radno-pravnim slučajevima, tvrdeći da se podaci dobiveni kršenjem GDPR-a ne mogu koristiti u radnom postupku protiv zaposlenika.
Konkretno, bivši je zaposlenik tvrdio da poslodavac nije potpunosti ispunio svoju obvezu informiranja u skladu s člankom 13. GDPR-a, odnosno, da nije dao informacije o videonadzoru.
Savezni radni sud u Njemačkoj zauzeo je stajalište da su bivši zaposlenici znali za postavljene kamere videonadzora i da sustav videonadzora nije bio skriven kao i da su unatoč tome su počinili kršenje radne obveze.
Time je savezni sud naložio nižim sudovima da revidiraju svoje prethodne presude.
Kao što vidimo, svi zaposlenici moraju od strane poslodavca biti obaviješteni o postojanju videonadzora, o njegovoj opravdanoj svrhi i zakonitosti, kao i o svojim pravima na uvid u snimke na kojima se nalaze, njihovo brisanje i njihovo zadržavanje za slučajeve kad je takvo zadržavanje nužno za obranu ili postavljanje pravnih zahtjeva iz članka 18. GDPR-a, a ako smatraju da se videonadzorom krše njihova temeljna prava, tada imaju pravo i na prigovor.
Takve informacija zaposlenici moraju dobiti posebnim obavijestima ili kroz dostavljen im interni akt o korištenju sustava videonadzora. Pa, ako im je to sve osigurano a nisu pronašli vremena da pročitaju, tada se ne mogu vaditi na izostanaka informacija.
Njemački slučaj je ovdje:
https://gdprhub.eu/index.php?title=BAG_-_2_AZR_296/22&mtc=today
Image from FreePik
#gdprcroatia
