Svakakve slučajeve po pitanju GDPR-a smo do sada pronašli, ali ovaj s Islanda je zaista poseban.
Susjed A primio je email od susjeda B u kojem mu susjed B šalje audio snimku razgovora, koji se odvijao u stanu susjeda A i koju je susjed B snimio iz svog stana te u kojoj se jasno može razaznati svaka riječ razgovora u stanu susjeda A.
Naravno, susjed A je zatražio susjeda B da izbriše tu snimku, što je potonji odbio.
Susjed A je prijavio susjeda B nadzornom tijelu za zaštitu osobnih podataka, koje je utvrdilo da prema dostupnim saznanjima predmetna snimka nije podijeljena s trećom osobom i da ju je susjed B načinio zbog konflikta sa susjedom A na temu loše zvučne izolacije između njihovih stanova. Vjerojatno mu je htio dokazati da je u pravu.
Nadzorno tijelo je zaključilo da se u konkretnom slučaju GDPR ne primjenjuje, s obzirom da se radi o tzv. kućnoj ili privatnoj iznimci od primjene GDPR-a, s obzirom na članak 2. stavak 2. GDPR-a i uvodnu izjavu (18), koja kaže da se GDPR ne primjenjuje na obradu osobnih podataka koju fizičke osobe obavljaju u okviru isključivo osobne ili kućne aktivnosti koja stoga nije povezana s profesionalnom ili komercijalnom djelatnošću.
Ključan element za takvu odluku leži u isključivo privatnoj ili osobnoj svrhi snimanja bez dijeljenja snimke trećoj osobi.
Ne znamo kako bi to u Hrvatskoj koreliralo s člankom 143. Kaznenog zakona po kojem osobi, koja neovlašteno zvučno snimi nejavno izgovorene riječi drugoga ili koja posebnim napravama neovlašteno prisluškuje nejavno izgovorene riječi drugoga koje joj nisu namijenjene, prijeti kazna zatvora do tri godine.
Više o slučaju s Islanda:
https://gdprhub.eu/index.php?title=Pers%C3%B3nuvernd_(Iceland)_-_2022030544&mtc=today
Image by tonodiaz on Freepik
#gdprcroatia
