Izvadak je to iz presude njemačkog suda, koja može ozbiljno utjecati na daljnju primjenu GDPR-a i odnosa prava ispitanika i prava na sudsku tužbu.
Svatko od nas ima besplatno pravo na pristup svojim osobnim podacima i daje nam mogućnost da zahtjevom prema voditelju obrade, odnosno, organizaciji za koju mislimo da imaju naše osobne podatke, zatražimo da nam detaljno opišu TKO su oni, KOJE naše podatke imaju, ODAKLE im, zašto ih imaju i obrađuju, na KOJI rok, KOJIM pravnim temeljem, KOME ih otkrivaju i KOJA nam još prava osiguravaju u zaštiti naših osobnih podataka. Pri tom imamo pravo dobiti i kopiju svih naših osobnih podataka.
U Njemačkoj je bivši zaposlenik zatražio pristup od bivšeg poslodavca svojim osobnim podacima prema članku 15. GDPR-a, što je bivši poslodavac odbio učiniti nakon što mu je dao otkaz zbog odsustva uslijed navodno lažnih bolovanja.
Predmet je završio na regionalnom sudu za radno pravo regije Hessen (Hessisches Landesarbeitsgericht), koji je potvrdio da je poslodavac kao voditelj obrade zanemario svoje dužnosti u skladu s člankom 15. GDPR-a jer nije omogućio pristup traženim podacima u roku navedenom u članku 12. stavku 3. GDPR-a.
To je dovelo do odgovornosti bivšeg poslodavca za nematerijalnu štetu.
Sud je u potpunosti odbio ideju da se uvodna izjava 146. GDPR-a vezana za nadoknadu štete ispitaniku može tumačiti na način da se primjena članka 82. Opće uredbe o zaštiti podataka ograničava na postupke obrade osobnih podataka kojima se krši GDPR.
Naprotiv, sud je utvrdio da nepoštovanje zahtjeva za pristup osobnim podacima može dovesti do štete za pojedinca jer se odvija u kontekstu obrade, čak i ako se ne može smatrati samom „obradom”.
Više o njemačkom slučaju:
https://gdprhub.eu/index.php?title=Hessisches_LAG_-_14_Sa_359/22&mtc=today
Image by Freepik
#gdprcroatia
