Donosimo slučaj iz Austrije na temu analize financijskog stanja supružnika u poodmakloj fazi razvoda, koji je svakako u eventualne svrhe primjene kod nas potrebno prvo i iz temelja sagledati s aspekta domaćeg pravnog okvira koji regulira ta pitanja.
 
Uskoro bivši suprug podnio je tužbu protiv svoje uskoro bivše supruge, jer je uskoro bivša supruga tijekom brakorazvodne parnice angažirala financijskog vještaka radi utvrđivanja iznosa obveznog uzdržavanja koji će joj pripadati po razvodu.
 
Takav izračun vještak je mogao napraviti samo temeljem podataka koji predstavljaju osobne podatke uskoro bivšeg supruga, uključujući njegove prihode, vrijednost imovine i ostale relevantne detalje, posebice jer su oboje bili suvlasnici privatne zaklade.
 
Radi boljeg razumijevanja ove teme, vještak je bio u ulozi voditelja obrade, suprug u ulozi ispitanika jer se radilo o njegovim osobnim podacima, dok je supruga bila u ulozi treće strane, koju članak 4. GDPR-a definira kao fizičku ili pravnu osoba, tijelo javne vlasti, agenciju ili drugo tijelo koje nije ispitanik, voditelj obrade, izvršitelj obrade ni osoba ovlaštena za obradu osobnih podataka pod izravnom nadležnošću voditelja obrade ili izvršitelja obrade.
 
U stvari "nitko".
 
Nadzorno tijelo za zaštitu osobnih podataka je utvrdilo da ovdje postoji valjani legitimni interes uskoro bivše supruge i da je isti zakonit, štoviše, kao suvlasnica privatne zaklade ima pravo na informacije prema nacionalnom zakonu.
 
Naravno, ovakvo stajalište nadzornog tijela stiglo je tužbom na Savezni upravni sud, koji je pak utvrdio suprotno da ekonomski interes supruge za pristupom informacijama i interes vještaka u svrhu ispunjenja ugovora ne mogu nadjačati temeljno pravo supruga na zaštitu njegovih osobnih podataka. Time je sud donio presudu da je predmetna obrada nezakonita i da je morala biti temeljena na pristanku supruga.
 
No, stvari se kompliciraju otvaranjem ustavne tužbe Ustavnom sudu, kojom je uskoro bivša supruga temeljila svoja prava na tvrdnji da ne postoji interes vrijedan zaštite bračnog druga da taji svoje prihode od supružnika kako bi izbjegao svoju zakonsku obvezu plaćanja uzdržavanja.
 
Ustavni je sud ukinuo odluku Saveznog upravnog suda i presudio da je Ustavom supruzi zajamčeno pravo na jednakost svim građana pred zakonom.
 
Time je konačno presuđeno da je obrada osobnih podataka uskoro bivšeg supruga od strane financijskog vještaka u ime uskoro bivše supruge bila zakonita i temeljena na valjanom legitimnom interesu iz članka 6. stavka 1. točke f. GDPR-a.
 
 
Više o slučaju na:
 
https://gdprhub.eu/index.php?title=BVwG_-_W101_2218962-2&mtc=today
 
 
Image by Freepik
 
#gdprcroatia