Članak 15. GDPR-a daje pravo svakom od nas da od organizacije, za koju smatramo da obrađuje naše osobne podatke, zatražimo jesu li naši osobni podaci obrađivani i, ako jesu, određeni skup informacija koje treba dostaviti.
Prije svega tu se radi o informacijama KOJE naše osobne podatke imaju, ODAKLE im, ZAŠTO ih trebaju, KOJI je pravni temelj iz GDPR-a, s KIM ih dijele, KOLIKO dugo zadržavaju i KOJA su naša ostala prava u zaštiti naših osobnih podataka.
Što se tiče samog zahtjeva za pristupom osobnim podacima, nije nužna nikakva posebna formulacija, dovoljno je navesti da tražimo pristup svojim osobnim podacima.
Organizacija koja poznaje GDPR prepoznat će takav zahtjev i znat će što treba učiniti.
One druge organizacije "proslavit" će se ignoriranjem ili neispunjenjem zahtjeva pojedinca i biti izložene zahtjevima nadzornog tijela za zaštitu podataka za pojašnjenjima i mogućim korektivnim mjerama.
Naša preporuka je svakako naglasiti koje konkretne informacije ili koje svoje osobne podatke tražimo.
Na primjer, ako tražimo konkretnu snimku videonadzora ili audio snimku razgovora s prodajnim agentom, valja biti precizan i dati što konkretnije podatke o datumu i vremenu, lokaciji ili telefonskom broju s kojim je komunicirano.
Ako pak na primjer želimo od svog pružatelja javnih usluga ispis svih računa za zadnjih 30 godina za odvoz komunalnog otpada ili usluge vodovoda i kanalizacije, ili od telekoma ispis svih lokacija našeg kretanja u zadnjh godinu dana, ipak bi bilo dobro specificirati neki razuman uži period za koji se traže podaci, jer bi se prema članku 12. stavku 5. GDPR-a naš zahtjev mogao naplatiti ili odbiti zbog pretjeranosti.
Da voditelj obrade mora moći prepoznati zahtjev za pristup osobnim podacima iz samog upita potvrdio je i austrijski savezni sud:
https://gdprhub.eu/index.php?title=BVwG_-_W245_2247035-1/8E_and_W245_2251274-1/6E&mtc=today
Image by pch.vector on Freepik
#gdprcroatia
