Video nadzor mora služiti isključivo svrhama zaštite imovine te zdravlja i sigurnosti ljudi.
Mora se postaviti tako da nadzire dozvoljene i sa svhom usklađene površine unutar nadziranog prostora, a ako se postavlja izvan objekta, tada mora pokrivati vanjsku površinu objekta te ne smije zadirati u tuđu privatnost, odnosno, da pojednostavimo, ne smije pokrivati i tuđa dvorišta.
Ponekad je gotovo nemoguće postaviti video nadzor vlastitog objekta a da kamera ne zahvaća i dio tuđeg dvorišta.
Tada nam preostaje jedno jedino rješenje - zacrnjivanje tog dijela na snimkama. To se na modernijim sustavima video nadzora postiže putem digitalnog upravljanja pojedinim kamerama i softverskog zacrnjivanja dijela perimetra kamere, dok kod starih sustava isti učinak možemo postići i ljepljenjem zaštitne trake ili sjenila na samoj kameri.
Da skratimo, ne postoji opravdanje niti zakonski temelj za nadziranje i snimanje tuđeg prostora, uvijek postoje mogućnosti na sustavu da se to ograniči.
Dapače, bilo bi vrlo pošteno i svom susjedu pokazati da naša kamera ne ulazi ni u jedan dio njegovog privatnog posjeda.
Inače se susjed može ljutito obratiti nadzornom tijelu za zaštitu osobnih podataka, kakav slučaj se i dogodio i u Estoniji, gdje se pojedinac koji je odlučio postaviti kamere videonadzora opravdavao da je vlasnik više parcela koje je želio daljinski nadzirati:
https://gdprhub.eu/index.php?title=AKI_(Estonia)_-_1/22/1396&mtc=today
Nadzorno tijelo mu je zaprijetilo kaznom od 2.000 EUR ukoliko ne skine kamere koje pokrivaju i tuđe privatne posjede i ukoliko ne izbriše snimke. Također mu je naloženo da mora postaviti oznake o videonadzoru na ulasku u perimetar snimanja.
Kako ispravno postaviti oznake videonadzora detaljnije se može pročitati ovdje:
https://www.biconsult.hr/gdprcroatia/2000-kako-postaviti-obavijesti-o-video-nadzoru-4
Image by jcomp on Freepik
#gdprcroatia
