Tu je važno vratiti se na samu definiciju osobnog podatka iz članka 4. GDPR-a, koja kaže da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
 
Zapisi o servisima i održavanju vozila te razni dijagnostički podaci zapisani u sustavima vozila, uključujući i karakteristike vožnje, brzine i ubrzanja, usporavanja, kočenja, brzine vrtnje kotača, indikatori za sigurnosne pojaseve, potrošnja goriva, uvjeti okruženja (temperatura, senzor za kišu, senzor za udaljenost), radni uvjeti komponenti vozila, tlak u gumama, stanje akumulatora, problemi s kočnicama ili svjetlima, aktivacija zračnih jastuka ili sustava kontrole stabilnosti vozila te ostale nepravilnosti u radu i razni drugi aspekti korištenja vozila, koje ovlašteni servis može očitati, zapravo sadrže osobne podatke vozača, odnosno, načine kako je vlasnik postupao s vozilom temeljem kojih se može identificirati pojedinog vozača.
Iako servisni i dijagnostički zapisi u vozilu ne sadrže podatak o imenu vozača ili vlasnika ili neku njihovu izravnu identifikaciju, do identiteta vozača se može doći uvidom u druge izvore takvih podataka.
 
Tu i ne spominjemo zapise iz navigacijskog sustava vozila, koji tek sadrži brojne osobne podatke o vozaču, od njegove kućne ili poslovne adrese, njegovih putovanja s vremenima i rutama, koje daju prilično podataka o privatnom ili poslovnom životu pojedinca.
 
Tako se pojedinac u Belgiji odlučio zatražiti pristup svojim osobnim podacima iz vozila u skladu s člankom 15. GDPR-a, odnosno, punom dijagnostičkom izvješću iz vozila.
 
Auto-servis ga je odbio, pravdajući se internom politikom konkretne marke vozila koja zabranjuje dijeljenje internih dokumenata izvan korporacije.
 
Pojedinac se požalio nadzornom tijelu za zaštitu osobnih podataka, koje je općenito dalo mogućnost korporaciji na odbijanje zahtjeva za dobivanjem pristupa i kopije dijagnostičkih podataka, ali samo pod uvjetom da su u mogućnosti argumentirati i obrazložiti odbijanje zahtjeva u skladu s člankom 12. stavkom 4. GDPR-a.
 
Međutim, nadzorno tijelo je utvrdilo da interne politike marke vozila ne mogu biti prepreka za ispunjenje zahtjeva za pristupom osobniom podacima prema članku 15. GDPR-a i da vozač ima pravo na kopiju podataka iz vozila.
 
Nadzorno tijelo dalo je konačni rok od 14 dana autoservisu da ispuni zahtjev vozača.
 
Više o slučaju iz Belgije:
 
https://gdprhub.eu/index.php?title=APD/GBA_(Belgium)_-_Decision_136-2022&mtc=today
 
Photo by Mídia from Pexels
 
#gdprcroatia