Priznajemo, nismo se nikad susreli s ovakvim slučajem u korporativnom svijetu. Za lošeg zaposlenika bivši poslodavac će rado htjeti da ga preuzme konkurencija, a za dobrog se bivšeg zaposlenika ne želi dodatno "sramotiti" što ga je izgubio.
Ali nekako možemo zamisliti da bi bivši poslodavac u dobroj vjeri imao interesa zaštititi ili ohrabriti potencijalnog novog poslodavca, više na prijateljskoj bazi kad su u dobrim poslovnim ili privatnim odnosima i kad nisu međusobni ljuti konkurenti.
Međutim, slučaj koji donosimo iz Njemačke je poseban i možda se događa ponekad i kod nas.
Donedavni poslodavac, očigledno i opravdano ljut na bivšeg zaposlenika, kontaktirao je potencijalne buduće poslodavce svog bivšeg zaposlenika, za koje ne znamo kako ih je odredio, i informirao ih i poslovno nedopustivom ponašanju bivšeg zaposlenika i o njegovim ozbiljnim kršenjima radne obveze.
Slučaj je po prijavi od strane bivšeg zaposlenika završio na njemačkom sudu koji pokriva radno pravo, i sud je naložio bivšem poslodavcu da mora prestati sa svojim postupanjem, pozivajući se na njemački zakon o zaštiti podataka i na GDPR.
Sud je smatrao da bivši poslodavac nema valjani legitimni interes dijeliti informacije o svom bivšem zaposleniku potencijalnim budućim poslodavcima, jer nije zadovoljen test razmjernosti legitimnog interesa bivšeg poslodavca i interesa bivšeg zaposlenika u zaštiti njegovim prava i sloboda, prema članku 6. stavku 1. točki f. GDPR-a.
Mi bismo dodali da se bivši poslodavac moguće i ogriješio o GDPR jer je dijelio osobne podatke bivšeg zaposlenika drugoj strani kojoj možda bivši zaposlenik uopće nije pristupio sa zamolbom za zapošljavanjem.
Više o slučaju
https://gdprhub.eu/index.php?title=ArbG_Kaiserslautern_-_4_Ca_488/21&mtc=today
Image by Szilárd Szabó from Pixabay
#gdprcroatia
