Instalirane su kamere izvan salona i u njemu i snimaju zaposlenike i klijente bez da im je dana ikakva obavijest o video nadzoru.
Jedan od klijenata ih je prijavio nadzornom tijelu za zaštitu osobnih podataka, nekako imamo osjećaj da to nije netko od vjernih i stalih klijenata niti netko tko je zadovoljan pruženom mu uslugom, možda je tek prvi put bio na tretmanu u salonu i tek naknadno bio razočaran činjenicom da ga video nadzor snima.
No, klijent nije imao pojma da netko cijelo vrijeme gleda snimke video nadzora i da su one na raspolaganju neograničenom broju zaposlenika salona.
Nadzorno tijelo je posebno zamjerilo salonu zbog izostanka oznaka video nadzor prije ulaska klijenta u perimetar kamera i što pristup snimkama nije bio strogo ograničen samo na ovlaštene osobe i samo za nužne svrhe zaštite imovine i ljudi.
Radilo se o stvarnom slučaju u Rumunjskoj koji je završio kaznom u iznosu od nemalih 2.500 EUR:
https://gdprhub.eu/index.php?title=ANSPDCP_(Romania)_-_Fine_against_Denmar_Nacrut_SRL&mtc=today
Iskustva nas uče da, ako je moguće, valja video nadzor posložiti tako da što manje snima klijente. To je u praksi najčešće neizvedivo s obzirom da se radi o manjim jednovolumnim prostorima.
Ono što svakako video nadzor može opravdano pokrivati jest prostor oko recepcije i blagajne, kao i ulaz i eventualno uobičajeno velike staklene površine, bez pokrivanja javne površine izvana.
Budimo svjesni da nikome nije drago da bude pod nadzorom, a kamoli pod video nadzorom u trenucima kad u salonu ljepote klijent očekuje i određenu razinu intime i da ne mora baš svatko znati da smo bili tamo.
Kako loše može završiti priča s video nadzorom i zaista visokom kaznom od gotovo 10.000 EUR pokazuje nam i slučaj iz Norveške.
Vlasnik je postavio video nadzor s opravdanjem da služi za zaštitu imovine i ljudi, pokrivajući recepciju i prostor prema sobama za pružanje usluga.
Na prvi pogled sve uredno, ovisno o konfiguraciji prostora može se opravdati postavljanje perimetara kamera prema recepciji, blagajni ili ulazu.
No, daljnji detalji rezultata nadzora otkrivaju istinu:
- video nadzor je neprekidno snimao širokokutnom kamerom a pristup trenutnim i povijesnim snimkama moguć samo vlasniku salona na njegovom mobitelu, što implicira da svrha video nadzora nije bila zaštita imovine i ljudi već praćenje rada zaposlenika
- kamere su imale integrirane mikrofone kojima se vršio i audio nadzor, odnosno, vlasnik je mogao slušati razgovore stranaka i zaposlenika, a znamo u kojoj mjeri stranke u salonima razgovorima otkrivaju detalje svoje privatnosti. Audio nadzor nema veze sa zaštitom ljudi i imovine.
- i da stvar bude još gora, ni zaposlenici ni stranke nisu bili informirani o video i audio nadzoru
https://gdprhub.eu/index.php?title=Datatilsynet_(Norway)_-_DT-20/01648&mtc=today&mtc=today
Photo by David Geib from Pexels
#gdprcroatia
