Svatko od nas u svakom trenutku ima besplatno pravo tražiti pristup svojim osobnim podacima.
To pravo definirano je člankom 15. GDPR-a i daje nam mogućnost da zahtjevom prema voditelju obrade, odnosno, organizaciji za koju mislimo da imaju naše osobne podatke, zatražimo da nam detaljno opišu TKO su oni, KOJE naše podatke imaju, ODAKLE im, zašto ih imaju i obrađuju, na KOJI rok, KOJIM pravnim temeljem, KOME ih otkrivaju i KOJA nam još prava osiguravaju u zaštiti naših osobnih podataka.
Pri tom imamo pravo dobiti i kopiju svih naših osobnih podataka.
No, nije tajna da mi - fizičke osobe, još uvijek prerijetko koristimo ovo naše besplatno pravo, kao i da se voditelji obrada, odnosno, organizacije, pokušavaju ponekad pravnim smicalicama "spasiti se" od realizacije našeg zahtjeva.
Neke organizacije nažalost ni ne znaju što je pravo na pristup podacima, iako ga imaju opisane u svojim Politikama privatnosti na web stranicama.
Članak 12. stavak 5. GDPR-a ipak kaže, ako je takav zahtjev očito neutemeljen ili pretjeran, da ga voditelj obrade može odbiti ili može naplatiti razumnu naknadu.
Članak 57. stavak 4. GDPR-a daje pravo nadzornom tijelu za zaštitu osobnih podataka da odbije pritužbe fizičkih osoba ili naplati razumnu naknadu za njihovo rješavanje, ako su pritužbe očito neutemeljene ili pretjerane.
Takav slučaj dogodio se u Njemačkoj.
Osoba koja je zahtjevala pristup svojim osobnim podacima i dostavu dokumentacije u kojoj se navode njeni osobni podaci, zapravo je podnosila takve zahtjeve kako bi maltretirala voditelja obrade - arhitekta i izražavala svoje prijetnje da će ga prijaviti komori arhitekata.
Tako je utvrdio njemački sud u svojoj konačnoj presudi, koja se nalazi ovdje:
https://gdprhub.eu/index.php?title=AG_Pforzheim_-_4_C_1845/21
Photo by Lukas from Pexels
#gdprcroatia
