Nije tajna da je iznos najviših predviđenih kazni iz GDPR-a glavni razlog zabrinutosti većine poslovnih subjekata na spomen te teme i jedan od glavnih motiva zašto su poslovni subjekti krenuli u usklađivanje s obvezama.

Mnogi nas plaše kaznama od 20 milijuna EUR ili 4% bruto godišnjih prihoda, koje razine u Hrvatskoj objektivno nisu ostvarive, prvenstveno iz razloga što novčane kazne, ili formalnim jezikom zvane - administrativne naknade, moraju biti proporcionalne stvarnoj šteti za pojedince, količini oštećenih pojedinaca, trudu koji je poslovni subjekt uložio u usklađivanje i samoj reakciji poslovnog subjekta da umanji štete za pojedince.

Međutim, iako zapriječene na tako ekstremne razine, novčane kazne nisu najgore što se poslovnom subjektu može dogoditi.

Definitivno je najveća kazna - gubitak reputacije. Reputacija se gradi godinama i desetljećima, generacijama, a gubi se u trenutku.

Negativan učinak pojačan "razapinjanjem" kroz medije može itekako biti razoran za pojedinu tvrtku, udrugu ili ustanovu.

Možemo li zamisliti situaciju da u najtiražnijim medijima osvane članak da određena bolnica, klinika ili ljekarna ne mari za privatnost svojih pacijenata? Možemo li zamisliti isto kada je u pitanju obrazovna ustanova i njeni učenici s teškoćama?

Ili pansion iz kojeg procure snimke video nadzora gostiju i onih koji nisu "smjeli" biti gosti...

Povjerenje se u takvim slučajevima gubi nepovratno, a ukoliko se radi o poslovnom subjektu kojem postoji ravnopravna konkurencija na tržištu, poslovna budućnost je iz temelja ugrožena.