To pravo definirano je člankom 15. GDPR-a i daje nam mogućnost da zahtjevom prema voditelju obrade, odnosno, organizaciji za koju mislimo da imaju naše osobne podatke, zatražimo da nam detaljno opišu TKO su oni, KOJE naše podatke imaju, ODAKLE im, zašto ih imaju i obrađuju, na KOJI rok, KOJIM pravnim temeljem, KOME ih otkrivaju i KOJA nam još prava osiguravaju u zaštiti naših osobnih podataka.
Pri tom imamo pravo dobiti i kopiju svih naših osobnih podataka.
Voditelj obrade, odnosno, organizacija kojoj šaljemo naš zahtjev za svojim GDPR pravima MORA prije izvršenja zahtjeva osigurati našu sigurnu identifikaciju, kako previdom ili pogreškom ne bi otkrili osobne podatke drugoj osobi.
A kako izvršiti pravilnu identifikaciju podnositelja zahtjeva kako bismo bili sigurni o kojoj se osobi radi?
Jel se mora uvijek uzimati osobna iskaznica?
Ne mora se, posebice ako ista nije bila uzimana prilikom inicijalnog uzimanja osobnih podataka ili registracije ili ako podaci s osobne iskaznice ne služe voditelju obrade da putem njih identificira osobu.
Članak 12. GDPR-a daje pravo voditelju obrade da zatraži od nas dodatne informacije neophodne za provjeru našeg identiteta, ali samo pod uvjetom da voditelj obrade ima opravdane (i dokazive) sumnje u pogledu identiteta pojedinca koji podnosi zahtjev.
Nije tajna da neke organizacije ili po defaultu redovito traže kopiju osobne iskaznice jer im je "procedura takva", bez provjere imaju li mogućnost identifikacije i bez osobne iskaznice, s dostupnim i provjerljivim osobnim podacima.
Da takvo postupanje može rezultirati ozbiljnim kaznama pokazuje nam slučaj iz Španjolske gdje je agencija za zapošljavanje kažnjena s vrlo visokih 300.000 EUR zbog prekomjernog uzimanja osobnih podataka za svrhe provjere identiteta pojedinca prilikom realizacije njegovih GDPR prava.
Naravno, kazna je razmjerna i velikoj količini osoba čije su osobne iskaznice nepotrebno tražene.
Više o španjolskom slučaju:
https://gdprhub.eu/index.php?title=AEPD_(Spain)_-_PS/00003/2021&mtc=today
Fotografija: MUP
