Kad je u pitanju video nadzor, uvijek si moramo postaviti ključno pitanje jel svrha video nadzora zaštita imovine i ljudi i ne postoje li druge učinkovite metode.
U tu svrhu može nam poslužiti zanimljiv slučaj iz Njemačke, gdje je vlasnik teretane postavio 6 kamera s ciljem sprječavanja krađa i oštećivanja opreme kao i sprječavanja spolnog uznemiravanja, s obzirom da stalnim prisustvom osoblja iste legitimne interese nisu mogli ispuniti.
Sve nas navodi da bi legitimni interes vlasnika teretane za postavljanjem video nadzora mogao biti opravdan, valjan i nužan, a time i u skladu s člankom 6. stavkom 1. točkom f. GDPR-a.
Korisnik teretane požalio se nadzornom tijelu za zaštitu podataka u Njemačkoj, koje je zatim zatražilo obustavu video nadzora u teretani.
Nakon toga je teretana ostavila samo "fake" kamere, s obzirom da je nadzorno tijelo za zaštitu osobnih podataka ipak zadržalo stajalište da teretani nije potreban ni nužan video nadzor za spomenute svrhe, već se takve svrhe mogu ostvariti i bitno manje invazivnim mjerama, poput pojačanja osoblja i drugih mjera sprječavanja krađa.
U konačnici je i njemački sud presudio da video nadzor teretane nije bio u skladu s GDPR-om i da je nadzorno tijelo bilo u pravu, što se tiče kamera u prostoru za vježbanje, posebice s aspekta da kontinuirano snimanje prostora teretane nije nužno za sprječavanje uznemiravanja i za procesuiranje takvih incidenata, s obzirom na prava korisnika teretane na njihovu privatnost.
Više o njemačkom slučaju:
https://gdprhub.eu/index.php?title=VG_Ansbach_-_AN_14_K_20.83&mtc=today
Photo by Andrea Piacquadio from Pexels
