Nedavno smo svjedočili kazni AZOP-a u iznosu od zaista visokih 940.000 kn tvrtki koja ima benzinske postaje i koja je otezala s davanjem pristupa snimci video nadzora podnositelju zahtjeva do trenutka kada snimke više nisu bile dostupne zbog automatiziranog brisanja 7 dana nakon nastanka:
https://www.biconsult.hr/gdprcroatia/1857-azop-izrekao-kaznu-od-940-000-kuna-zbog-izostanka-davanja-snimke-video-nadzora-pojedincu-na-njegov-zahtjev-za-pristupom-osobnim-podacima
Slučaj iz Njemačke je možda usporediv ali i drugačije prirode.
Radilo se o tvrtki za željeznički promet koja snima unutar vagona i zadržava snimke samo na 24h.
Na dan putovanja željeznicom, putnik je podnio zahtjev za pristupom snimci video nadzora i da ne izbrišu tu snimku, no, željeznica ju je automatski izbrisala protekom 48h.
Nadzorno tijelo je stalo na stranu pojedinca, međutim, sud je isto odbacio.
Sud je zauzeo stajalište da se tvrtka za željeznički promet nije ogriješila o članak 15. stavak 1. GDPR-a koji utvrđuje pravo na pristup osobnim podacima, pozivajući se na nacionalni zakon u području građanskog prava kojim se daje pravo odbijanja zahtjeva ukoliko isti zahtjeva nerazmjeran napor, kako je utvrđeno i uvodnom izjavom 62. GDPR-a.
Štoviše, utvrdili su da bi ispunjenje zahtjeva za ograničavanjem obrade, odnosno, zadržavanjem snimke i sprječavanjem njezinog automatskog brisanja temeljem kompleksnog postupka identifikacije pojedinca prema članku 18. GDPR-a uzrokovalo nesrazmjeran napor, vrijeme i trošak.
Više o slučaju iz Njemačke:
https://gdprhub.eu/index.php?title=AG_Pankow_-_4_C_199/21&mtc=today
Image by WikiImages from Pixabay
