U suprotnom se možemo suočiti i s kaznom, npr. od 2.000 EUR, kakav se slučaj dogodio u Rumunjskoj.
To je obveza koja proizlazi iz članka 13. GDPR-a i ne smijemo je ignorirati. Posebice iz razloga što nisu uvijek svi zaposlenici sretni zbog uvođenja video nadzora.
Takvu obvezu dodatno kod nas nameće Zakon o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka u svom članku 30., koji glasi:
"Obrada osobnih podataka zaposlenika putem sustava videonadzora može se provoditi samo ako su uz uvjete utvrđene ovim Zakonom ispunjeni i uvjeti utvrđeni propisima kojima se regulira zaštita na radu i ako su zaposlenici bili na primjeren način unaprijed obaviješteni o takvoj mjeri te ako je poslodavac informirao zaposlenike prije donošenja odluke o postavljanju sustava videonadzora."
Kao što vidimo, tu postoji referenca na Zakon o zaštiti na radu koji u svom u članku 43. poslodavcu daje mogućnost uvođenja video nadzora radnih prostorija, pod uvjetom da se takvi uređaji koriste radi nadzora ulazaka i izlazaka i zaštite zaposlenika od pljačke, provale, nasilja, krađe i sličnih incidenata povezanih s radom.
Međutim, ako video nadzor prati tijekom radnog vremena sve pokrete zaposlenika tijekom obavljanja njihovih poslova ili je videonadzor postavljen tako da su zaposlenici čitavo vrijeme tijekom rada u vidnom polju video nadzora, potrebna je prethodna suglasnost radničkog vijeća ili sindikalnog povjerenika. Ukoliko radničko vijeće ili sindikalni povjerenik uskrati traženu suglasnost, poslodavac mora sudskim ili arbitražnim putem u skladu sa Zakonom o radu tražiti temelj zakonitosti uvođenja takvog nadzora zaposlenika.
Više o slučaju:
https://gdprhub.eu/index.php?title=ANSPDCP_(Romania)_-_Fine_against_IAMSAT_Muntenia_SA&mtc=today
