Kazna od 38.800 EUR sustigla je voditelja trgovine koji je svojim privatnim mobilnim uređajem snimio snimku s ekrana službenog sustava video nadzora, sumnjavši na krađe u trgovini i sa željom da pronađe kradljivce.
I na vrlo je nesmotren način podijelio "ukradenu" snimku s trećom osobom koja je tu snimku dala svom sinu, a on, naravno podijelio dalje mnogim poznanicima.
"Ukradena" snimka došla je i do djeteta koje se stvarno nalazi na snimci.
Cijela priča je otišla u potpuno krivom smjeru, umjesto traženja kradljivaca, ovdje je ozbiljno narušena privatnost osoba, konkretno djeteta, što je i voditelj trgovine prekasno shvatio.
Trgovina je oštro kažnjena zbog propusta u upravljanju snimkama video nadzora, vjerujemo i zbog nedovoljne edukacije zaposlenika i samog voditelja trgovine, kao i zbog propusta u ograničavanju pristupa snimkama video nadzora, a poseban propust učinjen je time da je snimka video nadzora predana i objavljena neovlaštenim osobama izvan trgovine.
Prilika je sad da ponovimo jednostavna i stoga pravila iz Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka (NN42/18):
- Pristup snimkama video nadzora mora imati samo strogo ograničen broj ljudi u organizaciji
- Odlukom organizacije mora se jasno utvrditi tko ima pravo pristupa do trenutnih i povijesnih snimki i pravo skidanja snimki za potrebe istraga
- Snimke se ne smiju davati nijednoj neovlaštenoj osobi niti izvan organizacije, osim policiji i drugim nadležnim tijelima u konkretnoj istrazi
- Temeljem jasno utvrđenog popisa osoba koje smiju imati pristup snimkama video nadzora, organizacija mora osigurati automatizirane logove na sustavu kojima se točno vidi tko je i kada pristupio kojoj snimci.
- Starije snimke od 6 mjeseci ne smijemo zadržavati, osim ako su predmetom istrage nadležnih tijela i nužne za obranu pravnih interesa organizacije.
Priča iz Norveške je na ovom linku:
https://gdprhub.eu/index.php?title=Datatilsynet_-_20/01790&mtc=today
