To pitanje i odgovor nadzornog tijela za zaštitu osobnih podataka dolazi nam iz susjedne Slovenije.
Pokušat ćemo stajalište nadzornog tijela preslikati na domaće prilike, s obzirom na određene različitosti u pravnom okviru naših dviju zemalja.
Zakon o radu u svom članku 29. određuje da se osobni podaci radnika smiju prikupljati, obrađivati, koristiti i dostavljati trećim osobama samo ako je to određeno zakonom ili ako je to potrebno radi ostvarivanja prava i obveza iz radnog odnosa, odnosno u vezi s radnim odnosom.
Ako je osobne podatke potrebno prikupljati, obrađivati, koristiti ili dostavljati trećim osobama radi ostvarivanja prava i obveza iz radnoga odnosa, odnosno u vezi s radnim odnosom, poslodavac mora unaprijed pravilnikom o radu odrediti koje će podatke u tu svrhu prikupljati, obrađivati, koristiti ili dostavljati trećim osobama.
Poslodavac ili osoba koju ovlasti ili druga osoba koja u obavljanju svojih poslova sazna osobne podatke radnika, te podatke trajno mora čuvati kao povjerljive.
Drugim riječima, svaki zaposlenik ima pravo na vlastitu privatnost, a poslodavac mora svoje postupke uskladiti s načelom razmjernosti, odnosno, da se u najmanjoj mogućoj mjeri ugrožavaju temeljna ljudska prava zaposlenika.
Slovensko nadzorno tijelo je zauzelo stajalište da poslodavac općenito nema valjani pravni temelj za pregled garderobnog ormarića bez prisutnosti, odnosno, pristanka zaposlenika.
Postoji i drugi način provjere garderobnih ormarića, na način da su takvi postupci nužni, bolje rečeno - iznimke, uz stroga pravila postupanja te unaprijed definirane slučajeve i okolnosti, sve regulirano internim aktima o kojima su zaposlenici upoznati.
Više o temi na:
https://www.ip-rs.si/mnenja-gdpr/vpogled-v-garderobno-omarico-zaposlenih-1643282804
Photo by Anna Shvets from Pexels
