Još prije početka primjene GDPR-a bilo je tvrtki koje su se hvalile da imaju "excellice" s nekoliko milijuna zapisa potencijalnih korisnika s popisima vlasnika telefonskih brojeva po adresama, koje su se godinama i desetljećima prije GDPR-a prikupljale, čijom preprodajom ih žele monetizirati.
Ako je to točno, sigurni smo da je priličan broj tih podataka danas netočan.
Za takve baze potencijalnih klijenata ili korisnika postoje i zainteresirani kupci, tvrtke koje bi rado pokrenule telefonsku kampanju i povećale svoj tržišni udio pozivanjem do sada nedostupnih pojedinaca.
One tvrtke kao potencijalni kupci takvih popisa znaju da je njihova kupnja zapravo ilegalna, jer za posjedovanje osobnih podataka uvijek mora postojati valjani pravni temelj.
Da bi tvrtka koja je kupila te baze podataka mogla mirno spavati, morala bi se sukladno članku 14. GDPR-a javiti svakoj osobi iz popisa najkasnije prilikom prve komunikacije ili najkasnije mjesec dana od prikupljanja takvih podataka.
Međutim, pri tom moraju navesti i IZVOR osobnih podataka, što im predstavlja nemoguću misiju, pa samim time niti ne informiraju osobe s popisa o tome da imaju njihove osobne podatke.
Sve prethodno navedeno je nadzornim tijelima nemoguće otkriti do trenutka kada takve tvrtke ne odluče u prodajno-marketinške svrhe telefonski kontaktirati osobe s popisa, angažmanom vlastitih zaposlenika ili angažmanom vanjskog pozivnog centra.
I tu se otvara visoka mogućnost da će među pozvanim potencijalnim korisnicima biti i onih koji zahtijevaju dodatna pojašnjenje odakle im njihovi osobni podaci i temeljem čega ih se sad kontaktira u marketinške svrhe, kad nikad nisu pristali na takvu komunikaciju, kao i da mogu takve slučajeve prijaviti nadzornom tijelu za zaštitu osobnih podataka.
Da takvo postupanje s osobnim podacima može biti izrazito kažnjivo, dokazuje slučaj iz Italije i iznos od 3.000.000 EUR kazne:
https://gdprhub.eu/index.php?title=Garante_per_la_protezione_dei_dati_personali_(Italy)_-_9706389&mtc=today
Photo by MART PRODUCTION from Pexels
