Nažalost, ovakve situacije se zaista i događaju.

Dobar dio organizacija danas instalira video nadzor u svojim prostorima ili s vanjske strane poslovnog objekta ili dvorišta sa svrhom zaštite imovine i ljudi.

Takva svrha je zakonita ako je video nadzor NUŽAN i jedini preostali učinkovit i racionalan način zaštite imovine i ljudi, kako bi bio zadovoljen legitimni interes iz članka 6. stavka 1. točke f. GDPR-a.

Takva svrha postavljanja video nadzora je i jedina dozvoljena člankom 26. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka, koji kaže da, citiramo:

"Obrada osobnih podataka putem videonadzora može se provoditi samo u svrhu koja je nužna i opravdana za zaštitu osoba i imovine, ako ne prevladavaju interesi ispitanika koji su u suprotnosti s obradom podataka putem videonadzora."

No, današnji sustavi video nadzora vrlo često imaju integriran mikrofon, odnosno, ugrađenu funkcionalnost snimanja i audio signala, odnosno, zvukova u određenom perimetru ili prostoru.

Ima li snimanje zvukova ili govora ljudi opravdanu i nužnu svrhu zaštite imovine i ljudi?

Znaju li ljudi koji dolaze u blizinu kamere da se prate i njihovi razgovori?

Jesmo li ikada vidjeli da nas je netko upozorio da se prostor snima i mikrofonom?

Mi nismo nikada vidjeli da je ijedna organizacija postavila obavijest da u svrhe zaštite imovine i ljudi vrši i audio snimanje.

Vjerojatno zato jer je jako teško naći opravdanje da je audio snimanje NUŽNO i razmjerno cilju i svrhi zaštite imovine i ljudi, posebice iz razloga što naknadnim preslušavanjem snimki ćemo teško razaznati tko je ugrozio imovinu i ljude.

Svakako se mora postaviti pitanje koliki broj organizacija tajno koristi i funkcionalnost audio snimanja bez znanja ljudi u blizini.

Snimanje audio zapisa može biti izrazito invazivno s obzirom na privatnost osoba koje se nalaze u blizini, i ne smijemo to raditi. Isključimo audio snimanje u našim sustavima video nadzora.

Da takvo postupanje može biti itekako kažnjivo, govore nam slučajevi koje ovdje donosimo.