Ako kamera postavljena u prostoru ne radi ili ne snima niti ne pohranjuje snimke video nadzora, tada takva obrada osobnih podataka osoba obuhvaćenih perimetrom kamere ne spada u režim GDPR-a.
 
Da "fake" kamere ne spadaju u režim GDPR-a potvrdio je i EDPB (European Data Protection Board) svojim Smjernicama iz 2020.
 
https://edpb.europa.eu/our-work-tools/our-documents/guidelines/guidelines-32019-processing-personal-data-through-video_en
 
kao i AZOP u svom mišljenju:
 
https://azop.hr/videonadzor/
 
 
No, stvari nisu tako jednostavne.
 
Poslodavac u Grčkoj postavio je video nadzor svojih zaposlenika, tvrdeći da se radi o isključivo "fake" kamerama koje uopće ne snimaju zaposlenike.
 
Nadzorno tijelo je, temeljem prijave bivših zaposlenika, istražilo detalje i utvrdilo da "fake" kamere zapravo i nisu pravi "fake" već da su softverski trenutno onemogućene u snimanju i da su u cijelosti instalirane i spojene na sustav video nadzora.
 
Time je nadzorno tijelo utvrdilo da se "fake" kamere vrlo lako mogu reaktivirati softverski i na daljinu, te se time smatra da predstavljaju sastavni dio funkcionalnog sustava video nadzora, odnosno, dio sustava pohrane ili su namijenjeni biti dio sustava pohrane video zapisa.
 
Zaposlenici nisu ni na koji način bili upoznati sa stvarnim operativnim statusom kamera video nadzora.
 
Kazna grčkom poslodavcu iznosila je 15.000 EUR.
 
Više o grčkom slučaju:
 
https://gdprhub.eu/index.php?title=HDPA_(Greece)_-_23/2021&mtc=today