O ovom slučaju smo već pisali 2019. i imamo konačan epilog.
Vrlo ozbiljnom kaznom od otprilike 20.000 EUR kažnjenja je srednja škola, ali poanta kazne nije u samoj školi već u prikupljanju i načinu korištenja biometrijskih podataka učenika.
Jedna švedska srednja škola je u sklopu implementacije inovativnih rješenja uvela pilot projekt prepoznavanja lica učenika sa svrhom praćenja prisutnosti na nastavi.
Sukladno članku 9. GDPR-a, formalno je ispunjen jedan od nužnih preduvjeta, odnosno, iznimki u skladu s kojima se biometrijski podaci uopće smiju obrađivati - izričita privola.
Međutim, škola je zanemarila činjenicu da učenici/roditelji baš i nisu bili u poziciji da svojom slobodnom voljom pristanu ili odbiju dati privolu na obradu biometrijskih podataka, a što su morali moći, kako bi privola uopće bila zakonita.
Nadzorno tijelo smatra da u konkretnom slučaju u odnosu škola-učenik nije ispunjen uvjet slobodne volje.
Također, a vrlo važno za slučajeve prikupljanja biometrijskih podataka kao posebnih kategorija osobnih podataka, moralo se voditi brigu da u cilju ostvarenja svrhe praćenja prisutnosti na nastavi postoje i manje invazivne metode, od fizičke provjere od strane nastavnika do npr. RFID kartica i slično.
Odličan je ovo primjer i za naše poslovne subjekte da dobro promisle prije nego uvedu vođenje evidencije radnog vremena putem otisaka prstiju, skena lica ili rožnice i sl., jer za takve svrhe zaista postoje druge "nježnije" metode.
Kazne za kršenje GDPR-a za javne ustanove u Švedskoj zapriječene su do vrlo visokog iznosa od 1 MEUR pa je u ovom slučaju ublažena zbog karaktera ‘pilot projekta’ i ograničenog broja nadziranih učenika.
Više o švedskom slučaju biometrije u školi:
https://gdprhub.eu/index.php?title=KamR_Stockholm_-_Case_No._5888-20&mtc=today
Photo by marco fileccia on Unsplash
