Sažetak je to zanimljivog slučaja iz Norveške, u kojem je praonica automobila video nadzorom zabilježila oštećivanje automata za plaćanje od strane korisnika praonice.
Prijavili su slučaj policiji, naravno, i predali im kopiju snimke.
No, iz nekog razloga, s obzirom da su iz snimke uspjeli prepoznati vandala, dali su kopiju snimke i njegovom poslodavcu, bez znanja vandala i njegovog pristanka.
Norveško nadzorno tijelo je jasno utvrdilo da se legitimni interes praonice odnosi na davanje snimke policiji, ali ne i bilo kojoj trećoj strani uključujući i poslodavca počinitelja kaznenog dijela.
Ironično je, da bi, u slučaju gubitka radnog odnosa kod poslodavca, ovaj vandal mogao tužiti vlasnika auto praonice zbog kršenja njegovih prava na zaštitu podataka i odavanja snimke poslodavcu, s obzirom na gubitak radnog mjesta i materijalnu i nematerijalnu štetu.
Da skratimo, ako imamo video nadzor i njime zabilježimo neko kazneno dijelo, nakon pregleda snimke od strane ovlaštenih osoba unutar naše organizacije, uz prijavu policiji dajemo i kopiju snimke.
Pri tom uvijek dokumentirajmo izuzimanje tog dokaznog materijala, izradimo i obostrano ovjerimo potvrdu o predaji snimke. Policija ima i vlastite službene obrasce za takve svrhe, obvezno ih koristite i jedan primjerak zadržite.
Snimku istog događaja izdvojite i pohranite na strogo čuvanom mjestu do okončanja postupka u svrhe dokazivanja činjenica i obrane pravnih interesa, jer će se na snimaču sama izbrisati protjekom vremena.
Više o norveškom slučaju na:
https://gdprhub.eu/index.php?title=Datatilsynet_(Norway)_-_DT-20/01777&mtc=today
