Naravno da roditelj ima pravo za svoje maloljetno dijete zatražiti pristup njegovim osobnim podacima, npr. ocjenama u školi, naravno da ih može mijenjati u slučaju promjene adrese, naravno da ima pravo tražiti brisanje fotografije s društvene mreže koju je neki drugi roditelj objavio.
Naravno da je dovoljno da takav zahtjev podnese jedan roditelj, ako je u obitelji sve u redu i ako se supružnici lako dogovore.
No, problem nastaje ako roditelji nisu u željenim odnosima. Tada nastaju problemi i s primjenom GDPR-a i njegovim mogućim kršenjima.
Donosimo slučaj iz Belgije gdje je otac, koji ravnopravno s majkom dijeli roditeljske obveze i prava, podnio zahtjev za pristup osobnim podacima svog djeteta. Tužba nadzornom tijelu nastala je temeljem prigovora jednog od roditelja i dvojbenosti u koju svrhu se dobiveni podaci o djetetu dalje žele koristiti od strane jednog roditelja.
GDPR ne ulazi u detalje koji roditelj u kojim slučajevima ima pravo u ime djeteta tražiti GDPR prava, već se pri tom naslanja na nacionalne propise koji reguliraju pitanja skrbništva i roditeljske odgovornosti.
Kod nas to pitanje regulira Obiteljski zakon.
Takav pravni okvir sve voditelje obrada koji prikupljaju i obrađuju osobne podatke djece, kao što su škole, vrtići, tijela javne vlasti, stavlja ponekad u nedugodnu situaciju s obzirom da nije nužno da su voditelji obrada upoznati s bračnom situacijom, jesu li roditelji razvedeni, jesu li roditeljska ili skrbnička prava dodijeljena samo jednom roditelju i sl.
Stoga je dobro imati na umu ovaj slučaj iz Belgije:
https://gdprhub.eu/index.php?title=APD/GBA_-_55/2021&mtc=today
