Javljaju nam se naši vjerni čitatelji nakon što su odnijeli zamijeniti dugo skupljane kovanice u FINA poslovnicama.
Na šalteru poslovnice tražili su ih ime i prezime.
Naravno, svi se pitaju zašto FINA traži ikakav osobni podatak osobe koja je samo došla zamijeniti kovanice iz svoje kasice u upotrebljive novčanice.
Zar se isto događa kada dijete dođe prvi puta otvoriti svoju kasicu i pokupiti plodove svoje prve štednje?
FINA i njeno osoblje ne daju nikakvu informaciju na šalteru u skladu s obvezama iz članka 13. GDPR-a, kao što su svrha uzimanja osobnih podataka, pravni temelj, jesu li im zaista nužni, s kime dijele te podatke, koliko ih dugo zadržavaju i koja su prava osoba koja su im dala svoje osobne podatke.
Kako ljudi reagiraju na to?
Tako da FINI ne daju svoje stvarno ime, jer gube povjerenje u ustanove koje ne osiguravaju obveznu razinu transparentnosti i informiranosti o obradama osobnih podataka.
Sve nas je više osviješteno o našim pravima da zaštitimo osobne podatke, ali javne ustanove i dalje rade kako su oduvijek radile.
