Čitamo u današnjim medijima o postupanju agencija za naplatu potraživanja koje u pravilu kupuju potraživanja od vjerovnika (najčešće banaka i telekoma) po puno nižim iznosima i na taj način ostvaruju svoju zaradu.
Pri tom agencije za naplatu potraživanja svojim metodama pokušavaju izvući dugovanja od dužnika. Metode koje se primjenjuju su vrlo upitne, ako je točno to što se navodi u članku na donjem linku, citiramo:
"Rekla mi je da prije nego mi kaže zbog čega me zove mora potvrditi moj identitet na način da joj dam svoje osobne podatke ili OIB ili JMBG. To je uredno mogla biti i prijevara”
"...je agencija do njegova broja došla od klijenta, no nisu otkrili kojeg, a nakon toga uslijedilo je oko 15 poziva."
"Zatim pokušavaju, snimajući te razgovore, dobiti nekakav dokaz da ste priznali dug. To je prijevara, klasična prijevara”
Prvo pravilo je da uvijek moramo biti vrlo oprezni kome dajemo svoje osobne podatke (npr. OIB) telefonom i moramo biti sigurni da se radi o zakonitom tražitelju tih podataka sa zakonitom svrhom. Uvijek je u takvim slučajevioma bolje tražiti pisani trag, dopis, email.
A snimanje telefonskih razgovora je posebna priča s potencijalno nepoštenim namjerama.
I autor ovog posta susreo se s dva konkretna slučaja primljenih poziva tvrtki koje nude ili prodaju određene usluge ili proizvode. Za oba razgovora bilo je lako uočiti da pozivajući agent postavlja niz pitanja kako bi dobio željene odgovore i koje će zadržati u obliku snimke razgovora.
Međutim, postoje i slučajevi kada zlonamjerne tvrtke prikupljene snimke razgovora naknadno "montiraju" na način da nove umjetno stvorene snimke sadržavaju drugačija pitanja agenta dok je odgovor "DA" stvarno pozvane osobe jasan i razgovjeran s lakom identifikacijom da se radi o konkretnoj osobi.
Kako nam GDPR može pomoći u zaštiti naših interesa i spriječiti prijevaru?
Imamo pravo, besplatno i u svakom trenutku, tvrtki koja nas je nazvala i koja snima razgovore, poslati zahtjev za pristupom svojim osobnim podacima pri čemu se možemo pozvati na članak 15. GDPR-a.
Pri tom naglasimo da tražimo i kopiju snimke razgovora, odnosno, poziva učinjenog od strane agenta te tvrtke na naš telefonski broj s navođenjem točnog datuma i vremena, i navedemo način kako nam je dostaviti.
Zahtjev možemo poslati i mailom. Važno je da je u pisanom obliku radi daljnjeg dokazivanja.
Podatke o email adresi na koju ćemo poslati zahtjev potražimo na web stranicama te tvrtke, na način da prvo potražimo Politiku privatnosti ili Obavijest o zaštiti podataka ili tekst sličnog naziva u kojem se nalaze i kontakti na koje možemo poslati naš zahtjev, vjerojatno njihovog službenika za zaštitu podataka, ako su ga imenovali.
Ako takvog teksta nema na web stranicama, jasno nam je da ta tvrtka ne poštuje GDPR.
Tada možemo poslati zahtjev i na općenitu email adresu te tvrtke i čekamo 30 dana.
Ako neće biti odgovora ili zadovoljavajućeg odgovora, prijavimo slučaj na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Članak u medijima:
https://net.hr/danas/hrvatska/teroriziranje-jeftino-otkupljuju-dugove-gradana-od-banaka-a-onda-da-zivim-1000-godina-ja-im-to-ne-mogu-otplatiti/
