Ako kamera postavljena u zgradi ne radi ili ne snima niti ne pohranjuje snimke video nadzora, tada takva obrada osobnih podataka osoba obuhvaćenih perimetrom kamere ne spada u režim GDPR-a.
S time bi se složio i Savezni upravni sud u Austriji koji je donio presudu u slučaju tužbe jednog o korisnika stanova u stambenoj zgradi čiji je vlasnik postavio video nadzor. Tužba se temeljila na nezadovoljstvu korisnika stana da mu se položajem kamere i snimanjem vrata njihovog stana bitno zadire u privatni život i da nitko o stanara ne zna tko i kako postupa sa snimkama video nadzora te je zatraženo uklanjanje kamera.
Ovdje je slučaj:
https://gdprhub.eu/index.php?title=BVwG_-_W214_2230473-1&mtc=today
Tijekom postupka utvrđeno je da je razlog postavljanja kamere provala na toj adresi ali da kamera nije funkcionalna i ne snima, već služi samo za odvraćanje potencijalnih provalnika.
Da "fake" kamere ne spadaju u režim GDPR-a potvrdio je i EDPB (European Data Protection Board) svojim Smjernicama iz 2020.
https://edpb.europa.eu/our-work-tools/our-documents/guidelines/guidelines-32019-processing-personal-data-through-video_en
kao i AZOP u svom mišljenju iz 2019.:
https://azop.hr/rjesenja-agencije/detaljnije/videonadzor-u-stambenoj-zgradi
